Pravda na čekanju: Kako je „trojac iz RS“ izbjegao privođenje?
Situacija u vezi sa predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom, predsjednikom Narodne skupštine RS Nenadom Stevandićem i predsjednikom Vlade RS Radovanom Viškovićem sve više podsjeća na političku sapunicu. Dok javnost čeka odgovore, nadležne institucije ostaju nijeme, a granični prelazi, izgleda, funkcionišu po nekom posebnom režimu.
Zagonetna putovanja i “nevidljive” granice
Prema pisanju Srpskainfo, Granična policija BiH već danima odbija da odgovori na jednostavno pitanje: preko kojeg graničnog prelaza i kada je Nenad Stevandić napustio BiH? Iako je za njim bila raspisana centralna potjernica, Stevandić se uredno vratio iz Srbije 18. marta, a da ga niko nije zaustavio.
Njegova izjava nakon povratka zvuči gotovo nevjerovatno:
“Vratio sam se, nije me niko zaustavio, a i ja sam se potrudio da nikoga ne ugrozim.”
Granična policija BiH, na čijem je čelu kadar HDZ-a BiH Mirko Kuprešaković, nije dala nikakvo objašnjenje o tome kako je Stevandić, uprkos potjernici, prošao granicu. Umjesto odgovora, mediji su upućeni na portparole institucije, koji su – začudo – nedostupni.
Dodikov prelazak granice: Rampa ili ne?
Nedugo nakon Stevandića, i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je prešao granicu između BiH i Srbije. Granična policija BiH tada je u rekordnom roku reagovala na medijske napise, ali umjesto konkretnog odgovora, izjavili su kako na graničnom prelazu Rača nema rampi, i da se za dalje informacije treba obratiti portparolima.
I dok su portparoli i dalje “neuhvatljivi”, izjava da “nema rampi” dodatno je začinila apsurdnost situacije. Ako nema rampi, znači li to da Dodik može jednostavno prošetati preko granice?
Ministarstvo pravde – tišina i ignorisanje
Slična situacija je i sa Ministarstvom pravde BiH, gdje vlada apsolutni muk na pitanja o “trojcu iz RS”. Iako je zakon o slobodi pristupa informacijama prekršen, Ministarstvo se ne oglašava, a novinari ostaju bez odgovora.
Da stvar bude zanimljivija, na čelu Granične policije BiH i Ministarstva pravde BiH su kadrovi HDZ-a BiH. Da li je riječ o političkom dogovoru i zaštiti određenih lica ili jednostavno o neefikasnosti institucija?
Visokorizično privođenje – opravdanje ili izgovor?
Nakon što su Dodik, Stevandić i Višković odbili da se pojave na saslušanju u Tužilaštvu BiH, Sudska policija uz asistenciju SIPA-e trebala ih je privesti. Međutim, privođenje je ocijenjeno kao visokorizično i – odloženo.
I dok su državni organi procijenili da bi akcija mogla izazvati veće posljedice, Stevandić se uredno vratio iz Srbije, bez ikakvih problema. Situacija dodatno postaje groteskna kada se uzme u obzir da se povratak desio nakon raspisivanja potjernice.
Selektivna pravda i poruke javnosti
Ovaj slučaj otvara niz pitanja:
-
Kako je moguće da lice sa potjernice slobodno prelazi granicu?
-
Zašto granične službe nisu u mogućnosti dati konkretan odgovor?
-
Da li institucije selektivno primjenjuju zakon, posebno prema politički moćnim osobama?
Očigledno je da problem nije samo pravne prirode, već i političke. Ako državne institucije nisu u stanju da sprovedu zakone jednako za sve građane, onda pravna država postaje fikcija.
Ovaj slučaj nije samo priča o trojici političara iz RS, već ogledalo stanja u kojem se institucije podređuju političkim interesima. Ako se zakon može zaobići tako lako, kakvu poruku to šalje građanima?
Zaključak: Pravda na “čekanju” i sigurnost na “pauzi”
Dok institucije BiH ćute, građani sve više gube povjerenje u vladavinu prava. Bez obzira na političke igre, pravo mora biti jednako za sve. U suprotnom, pravna država postaje samo lijepa teorija, a praksa pokazuje da su neki ipak “jednakiji” od drugih.
