TUŽNO je kada otac govori ovako o svom djetetu! Poznati glumac otkrio zašto nema odnos sa kćerkom IVOM! Ove riječi lome srca

Milan Štrljić, jedan od najcenjenijih glumaca bivše Jugoslavije, odigrao je ključnu ulogu u razvoju srpske i regionalne kinematografije. Pored njegovih uspeha na velikom ekranu i u pozorištu, njegov privatni život, naročito odnos s kćerkom Ivom, često je bio predmet medijskog interesovanja. Iva Štrljić, mlada i talentovana glumica, odlučila je da krene očevim stopama, posvetivši se glumi, čime je nastavila tradiciju porodice koja je duboko ukorenjena u umetnosti.

Milan, poznat po svojim ulogama u filmovima i na televiziji, često je izbegavao medijsku pažnju van svojih profesionalnih angažmana. Ipak, nedavno je odlučio da se otvori i podeli svoja razmišljanja o svom životu, porodici i karijeri. Iako je uživao u ogromnoj slavi i uspehu, Milan je uvek naglašavao da nije osoba koja voli biti u centru pažnje izvan svojih profesionalnih uloga. U jednom od svojih retkih intervjua, govorio je o svom odnosu sa kćerkom Ivom, o tome kako su se razvijali njihovi životni putevi i kako se nosi sa činjenicom da nisu u svakodnevnom kontaktu.

Milan je donio značajnu odluku da napusti Beograd tokom turbulentnih 90-ih godina i preseli se u Hrvatsku. Ova odluka imala je dugoročne posledice ne samo na njegov život, već i na odnose u njegovoj porodici. Pre nego što je otišao, Milan je prošao kroz razvod sa suprugom Slavicom, s kojom ima dvoje dece – sina Luku i kćerku Ivu. Preseljenje u drugi grad značilo je da Milan nije mogao biti prisutan za svoju kćerku u njenim formativnim godinama, što je, kako priznaje, dovelo do udaljenosti u njihovom odnosu. Ipak, Milan nije smatrao da je to imalo negativnog uticaja na Ivin izbor da postane glumica.

U nedavnom intervjuu, Milan je otvoreno govorio o tome kako vidi svoju kćerku u profesionalnom smislu i o njihovim odnosima. Iako je uvek bio prisutan u njenom životu, Milan priznaje da nije bio direktno upleten u njen profesionalni razvoj i da nije smatrao potrebnim da bude njen mentor. Iva je već postigla značajan uspeh u glumi, a prema Milanovim rečima, izvrsno obavlja svoj posao i nije joj bio potreban kao profesionalni vodič. Milan takođe naglašava da nikada nije želeo da rade zajedno na istom projektu, bilo da je reč o filmu ili pozorištu, jer smatra da bi to moglo stvoriti nepotrebnu profesionalnu distancu i nesporazume.

Ovaj iskren pristup otkriva mnogo o odnosima u porodici Štrljić, koji, iako nisu u svakodnevnom kontaktu, temelje se na međusobnom poštovanju i razumevanju. Iako su njihovi profesionalni putevi različiti, Milan sa ponosom govori o Ivinim uspesima i njenoj sposobnosti da samostalno upravlja svojom karijerom. On smatra da nije potrebno da se njihovi putevi preklapaju, jer oboje imaju svoje jedinstvene putove u umetnosti.

U zaključku, Milan Štrljić je, uprkos brojnim životnim izazovima, uspeo da izgradi impresivnu karijeru, a istovremeno ostao posvećen svojoj porodici. Iako su njegovi odnosi sa kćerkom Ivom prošli kroz faze distanciranja zbog njegovog preseljenja u Hrvatsku i različitih životnih puteva, međusobna podrška i poštovanje nikada nisu izostali. Milan je ponosan na Ivin uspeh i veruje da je ona, kao mlada glumica, potpuno sposobna da se nosi sa svim izazovima koje će joj doneti karijera. Iako nikada nisu radili zajedno na profesionalnim projektima, oboje su našli svoje mesto u kulturnom životu i svojim radom značajno doprinose bogatstvu srpske i regionalne kinematografije.