Na suđenju za zločine počinjene na području Donjeg Vakufa, svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričali su potresne detalje o brutalnom nasilju koje su doživjeli tokom rata 1992. godine. Jedan od svjedoka, Amir Begović, opisao je kako je bio uhvaćen u šumi prema Karauli, zajedno s grupom civila. Nakon što su ih sustigli pripadnici srpskih snaga, završili su u logoru, a svjedoci su iznijeli detalje o zlostavljanju i brutalnom ponašanju vlasti prema zarobljenicima.
Uhvaćeni i odvedeni na Oborke
Amir Begović, koji je bio sa svojim ocem kada su uhvaćeni, ispričao je kako su se skrivali u šumi kako bi izbjegli snage koje su vršile progon nesrpskog stanovništva. Oni su, zajedno s drugim civila, uhvaćeni od strane policije i odvedeni u Oborke. Begović je naveo kako su ih policajci, među kojima je bio i Vlajko Janković, kondukter s Komara, naredili da se okrenu prema zidu i zavežu ruke, te kako nije bilo fizičkog nasilja u tom trenutku. Ipak, njihova sudbina bila je još tragičnija.
Prebacivanje u logor “Vrbaspromet”
Nakon što su ih okrenuli prema zidu i vezali ruke, Begović je ispričao kako su odvedeni do zgrade policije u Donjem Vakufu, a zatim prebačeni u logor. “Nisu nas tukli, ali nas je jedan policajac obavijestio da idemo odmah na Manjaču”, rekao je Begović. On i ostali zatvorenici su završili u logoru “Vrbaspromet”, u kojem su bili prisiljeni da pretrpe teške uslove života i mučenja.
U svom svjedočenju, Begović se prisjetio teških uslova života u tom logoru. Prema njegovim riječima, uslovi su bili nehuman i neprestana prijetnja smrti bila je realnost za sve koji su se tamo našli. Svjedok je također potvrdio da je logor bio pod upravom Miodraga Đurkića, koji je sada optužen za zločine protiv čovječnosti, počinjene nad civilnim nesrpskim stanovništvom Donjeg Vakufa.
Uprava logora i vođenje istrage
Tužilaštvo je potvrdilo da je Miodrag Đurkić bio upravnik logora “Vrbaspromet” i da je, kao i drugi optuženi, odgovoran za nehuman tretman zarobljenika. Za zločine počinjene na području Donjeg Vakufa, optuženi su i drugi pojedinci, među kojima su Jovan Šatara, Boško Savković i Sekula Šišić, koji su bili rukovodioci u Stanici javne bezbjednosti, te Boško Bilić, bivši policajac, i Jordan Ilić, bivši vojni policajac.
Bijeli opasači i predaja oružja
Tijekom unakrsnog ispitivanja, Begović je potvrdio da su policajci koji su ih uhvatili nosili bijele opasače. Opisao je i način na koji su se civili, uključujući njega, predali vlastima. U junu 1992. godine, zajedno s grupom, odlučio je krenuti prema Bugojnu, a na tom putu ih je zaustavio Đoko Bilić, sekretar škole u Oborcima, s nekoliko naoružanih vojnika. Nakon što su se morali vratiti, Begović i drugi su predali svo naoružanje, uključujući pištolj koji je imao legalnu dozvolu.
Zlostavljanje i mučenje
Svjedok Časlav Paunović ispričao je kako je bio vezan za radijator tokom ispitivanja u policijskoj stanici. Prema njegovim riječima, bio je brutalno zlostavljan, a vođa ispitivanja bio je Stole Subašić. U svom svjedočenju, Paunović je rekao da su ga kasnije tjerali da se svakodnevno prijavljuje na policiji, a svjedočio je i da je vidio Šataru u policijskoj stanici, što potvrđuje povezanost optuženih s događanjima u Donjem Vakufu.
Nastavak suđenja
Suđenje za zločine počinjene u Donjem Vakufu nastavlja se 25. marta, a svjedoci će nastaviti davati izjave koje će pomoći u rasvjetljavanju svih detalja o zločinima koji su se dogodili u ovom dijelu Bosne i Hercegovine tokom rata. Svjedoci su, iako traženi da govore istinu, svjesni da svaka njihova riječ nosi težinu i odgovornost prema budućim generacijama koje bi trebale naučiti iz tih tragičnih iskustava.
