Kada pomislimo na ime Stoja, većina će se odmah prisjetiti hitova koji su godinama harali estradom. Ali iza imena Stojanka Novaković krije se mnogo više od pjesama i reflektora – krije se životna priča protkana tugom, borbom i nevjerovatnom snagom volje.
Rođena i odrasla u skromnoj porodici, Stoja nije imala privilegije koje danas često uzimamo zdravo za gotovo. Sa svega 16 godina udala se iz ljubavi, a godinu kasnije postala majka. Umjesto sigurnosti i nježnosti, život ju je brzo naučio koliko zna biti nemilosrdan.
U ranim dvadesetim ostala je udovica, suočena s bolom koji je prerano ušao u njen svijet. Na dan sahrane supruga, doživjela je dodatni udarac – muževljeva porodica izbacila ju je iz kuće. Bez imovine, bez krova nad glavom, bez ijedne spakovane stvari.
“Otišla sam bez ičega. Nisam stigla ni uzeti svoje stvari…”, prisjeća se Stoja.
U tom trenutku, više nije imala na koga da se osloni osim na samu sebe i malog sina Milana. Ušla je u svijet preživljavanja, borbe i neizvjesnosti. Našla je privremeno utočište kod prijateljice, s kojom je dijelila i ono malo što su imale.
“Zadnja šolja kafe i komad hljeba – dijelili su se na pola”, priča.
Ali ono što nije znala tada jeste da se upravo iz te tuge rađa njena budućnost. Počela je da pjeva u kafanama, malim barovima, gdje je publika prvi put čula njen jedinstveni glas – pun tuge, istine i iskustva.
Svaka pjesma bila je njen kamen temeljac za novi početak. Svaka suza u glasu – podsjetnik na ono što je preživjela.
I nije stala. Iz dana u dan, iz večeri u večer, gradila je svoj put – od žene koja je ostavljena bez ičega, do umjetnice koja je osvojila srce cijelog Balkana. Nije imala veliku produkciju, ni zaleđe, ni pomoć sa strane. Imala je – sebe.
Danas, Stoja je simbol upornosti i borbe. Njena priča nije samo o muzici, već o svakoj ženi koja je pala i ustala. O majci koja je štitila svoje dijete. O ljudskom dostojanstvu u trenucima kada ono izgleda kao daleki san.
🎶 Njen glas danas odzvanja sa bine, ali iza tog glasa stoji srce koje je naučilo da kuca uprkos svemu.
Ako postoji neko ko zna šta znači preživjeti i nastaviti dalje, to je Stoja.
Zato je ne volimo samo zbog pjesama. Volimo je jer nas podsjeća da, čak i kad nas život baci na koljena – vrijedi ustati i boriti se. I pjevati, jer nekad je pjesma jedina stvar koja nas može spasiti.
