data-nosnippet>
Prošlo je više od dvije decenije od atentata na srpskog premijera Zoran Đinđić, događaja koji je 12. marta 2003. godine potresao cijelu Srbiju i region. Iako su godine prošle, mnogi se i danas sjećaju tog dana kada je život jednog od najuticajnijih političara tog vremena tragično prekinut ispred zgrade Vlade u Beograd.
Iza njega su ostali supruga Ružica Đinđić i njihovo dvoje djece, Jovana i Luka. U trenutku tragedije Ružica je imala samo 43 godine, a život joj se promijenio u jednom danu.
Posljednji jutarnji razgovor
Tog jutra, 12. marta, Zoran Đinđić spremao se za odlazak na posao kao i svakog drugog dana. U Vladi Srbije očekivao ga je sastanak sa švedskom ministarkom vanjskih poslova Anna Lindh.
Ružica se kasnije prisjećala kako je tog jutra primijetila da je njen suprug posebno dotjeran. Obukao je jedno od svojih najljepših odijela i izgledao je, kako je rekla, izuzetno elegantno.
Znatiželjno ga je upitala zašto se tako posebno sredio i da li ima neku konferenciju za novinare. On joj je odgovorio jednostavno:
„Ne, ali imam Anu Lind.“
Kada je krenuo prema vratima, pozdravio se s njom kao i obično. Tada je izgovorio rečenicu koja će Ružici ostati zauvijek urezana u pamćenje.
„Vidimo se večeras.“
Te tri riječi bile su posljednje koje je čula od svog supruga.
Vijest koja je promijenila sve
Nekoliko sati kasnije dogodio se atentat na ulazu u Vlada Republike Srbije. Napad se dogodio oko 12:25, a vijest o pucnjavi brzo je stigla do porodice.
Ružica je kasnije ispričala da ju je prvi nazvao Zoranov vozač i rekao da nešto nije u redu.
„Pucali su na njega“, rekao joj je.
U tom trenutku nije ni pomislila na najgore. Vjerovala je da će Zoran preživjeti, čak i ako je ranjen. Međutim, ubrzo je shvatila da je situacija mnogo ozbiljnija nego što je mislila.
Kasnije je govorila da je tada prvi put osjetila pravi strah.
Život nakon tragedije
Nakon smrti premijera, Ružica Đinđić ostala je sama sa dvoje djece. U jednom intervjuu govorila je o osjećaju napuštenosti koji je uslijedio poslije tragedije.
Ispričala je kako su mnogi ljudi koji su nekada bili bliski njenom suprugu nestali iz njihovog života.
„Ostali smo sami nas troje“, rekla je jednom prilikom, opisujući kako je morala djeci objasniti da se njihov život zauvijek promijenio.
U godinama koje su uslijedile posvetila se porodici i odgoju Jovane i Luke, nastojeći da im pruži stabilnost uprkos velikom gubitku.
Tiha i dostojanstvena
Po profesiji sociološkinja, Ružica Đinđić dugo je radila na Univerzitet u Beogradu, gdje je predavala na Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu.
Vremenom se povukla iz javnog života i danas živi mirno i povučeno u Beogradu. Rijetko daje intervjue i gotovo nikada ne komentariše politička dešavanja.
Najčešće se u javnosti pojavljuje na godišnjicu atentata, kada se polažu vijenci na grob Zorana Đinđića na Novo groblje u Beogradu, gdje je sahranjen u Aleji zaslužnih građana.
Zašto se nikada nije ponovo udala
Mnogi su se godinama pitali zašto Ružica Đinđić nikada nije ponovo stupila u brak. Razlozi su, prema riječima ljudi bliskih porodici, bili veoma lični.
Prije svega, njen brak sa Zoranom Đinđićem bio je snažan i zasnovan na velikoj međusobnoj podršci. Nakon njegove smrti posvetila se čuvanju uspomene na njega, ali i radu u okviru Fondacija Dr Zoran Đinđić, koja promoviše obrazovanje mladih i ideje modernizacije društva.
Takođe, veliki dio svog života posvetila je djeci, nastojeći da im pomogne da odrastu daleko od političkih pritisaka i javnih polemika.
Uspomena koja nikada ne blijedi
Danas, više od dvadeset godina kasnije, Ružica Đinđić i dalje čuva uspomenu na supruga na tih i dostojanstven način. Iako rijetko govori o privatnom životu, poznato je da joj je posljednja rečenica koju joj je Zoran rekao – „Vidimo se večeras“ – ostala trajno urezana u sjećanje.
Upravo ta jednostavna rečenica postala je simbol njihovog posljednjeg rastanka i podsjetnik na život koji je naglo prekinut jednog martovskog dana 2003. godine.