Mehmed Meša Selimović, jedan od najvećih književnika s prostora bivše Jugoslavije, ostavio je iza sebe ne samo izuzetna književna dela poput Derviša i smrti i Tvrđave, već i jedno od najkontroverznijih pitanja o identitetu koje i danas izaziva rasprave. Njegova izjava o nacionalnoj pripadnosti često je tema polemika, a jedna od najupečatljivijih scena dogodila se u Zagrebu, kada je njegovo objašnjenje izazvalo muk u prepunoj dvorani.
Pitanje koje je sve ostavilo bez reči
Na književnoj večeri u Zagrebu, jedan od prisutnih postavio je Selimoviću direktno pitanje:
“Zašto se vi, Mehmede, od oca Alije i majke Paše, izjašnjavate kao Srbin?”
Publika je u tom trenutku utihnula, čekajući njegov odgovor. Meša je mirno odgovorio, a njegove reči ostale su duboko urezane u sećanje svih prisutnih:
„Prije 1941. godine, smatrao sam se Srbinom bez dubljeg promišljanja, ali nikada nisam preispitivao zašto. Nakon 1941, pronašao sam pravi razlog svog identiteta.“
Ove reči, iako jednostavne, nosile su duboku poruku o njegovom životu, iskustvima i pogledu na svet.
Selimovićev identitet – lični izbor ili istorijska nužnost?
Meša Selimović rođen je 26. aprila 1910. godine u Tuzli, u muslimanskoj porodici. Tokom Drugog svetskog rata, njegova porodica pretrpela je velike tragedije. Njegov brat Šefkija, partizanski komandant, pogubljen je bez suđenja od strane komunističkih vlasti, što je ostavilo dubok trag na Mešu. Ovaj događaj promenio je njegovo viđenje sveta i nacionalne pripadnosti.
U svom testamentarnom pismu, Selimović je jasno izložio svoj stav:
„Po nacionalnosti sam Srbin, po veroispovesti musliman. Pripadam srpskoj književnosti i smatram je svojom, iako uvažavam i književnost Bosne i Hercegovine.“
On je svoj identitet povezivao sa kulturnim i književnim nasleđem, smatrajući srpsku književnost svojim prirodnim okruženjem. U tom smislu, njegovo opredeljenje bilo je stvar ličnog izbora, ali i posledica istorijskih okolnosti.
Uticaj supruge i književnog stvaralaštva
Njegova supruga Daroslava Darka Božić imala je snažan uticaj na njega. Kao kći generala Kraljevine Jugoslavije, bila je čvrst oslonac Meši, podržavajući ga u svim njegovim odlukama. Njihova ljubav bila je toliko snažna da je jednom napisao:
„Tko propusti ljubav, promaši život.“
Upravo zahvaljujući njoj, ali i svom unutrašnjem osećaju pripadnosti, Meša je ostao veran svojim stavovima, iako je znao da će zbog toga izazvati kontroverze.
Nasleđe i trajna pitanja
I danas, decenijama nakon njegove smrti 1982. godine, pitanje Selimovićevog identiteta ostaje tema diskusija. Njegova dela su deo kanona srpske književnosti, ali i važan segment bosanskohercegovačke i jugoslovenske kulturne baštine. Možda je upravo ta univerzalnost njegovog stvaralaštva najbolji odgovor na pitanje identiteta – jer njegova dela ne pripadaju samo jednoj naciji, već svima koji u njima pronalaze istinu.
Mešin odgovor u Zagrebu nije bio samo lično objašnjenje – to je bio poziv na dublje razumevanje, prihvatanje i poštovanje različitih identiteta, bez obzira na poreklo i lične izbore.