Marko Nikolić, glumac kojeg je publika širom regiona zauvijek zavoljela kao Gigu Moravca iz serije Bolji život, preminuo je 2. januara 2019. godine. Otišao je tiho, dostojanstveno i nenametljivo – baš onako kako je i živio. Iza blagog osmijeha i smirenog pogleda krila se teška borba s bolešću o kojoj gotovo niko nije znao.
Bolest o kojoj nije govorio
Iako su mnogi primijetili da se posljednjih godina sve rjeđe pojavljivao u javnosti, Marko Nikolić nikada nije javno govorio o svom zdravstvenom stanju. Prve sumnje osjetio je nekoliko godina prije smrti, ali je, kako je govorio bliskim ljudima, odbijao da opterećuje druge. Ljekarima se obratio tek kada su bolovi postali svakodnevni, a tada je stigla dijagnoza koju niko ne želi da čuje – rak pluća.
Dostojanstvo do kraja
Uprkos teškoj prognozi, Marko nije gubio duh. Liječio se tiho, bez pompe i sažaljenja, okružen porodicom i najbližima. Kasnije se saznalo da je na hemoterapije odlazio gradskim prevozom, sam, bez pratnje. Jednom je ispričao kako je u prepunom autobusu, kod Slavije, jedva stajao, dok su ga ljudi prepoznavali – scena koja je u sebi nosila i bol i snagu jednog čovjeka.
Nada i iskrena ispovijest
Nakon dvije godine liječenja činilo se da je bolest pod kontrolom. U intervjuu za Glossy govorio je iskreno o strahu i suočavanju s krajem. Priznao je da se najviše plašio nestanka, ne zbog sebe, već zbog porodice, psa, propuštenih trenutaka, Dunava i čamca. Promijenio je životne navike, prestao pušiti i piti, prilagodio ishranu, ali je naglašavao da se i dalje osjeća snažno, prisutno i spremno da radi.
Posljednji dani u krugu porodice
Pred kraj života sve više se povlačio u mir doma. Najveću utjehu nalazio je u vremenu provedenom s kćerkom Minom i unucima. Bio je, kako su govorili prijatelji, nenametljivo prisutan – čak i kad mu je bilo najteže, trudio se da nikoga ne opterećuje. Nije se žalio, nije dramatizovao. Njegova tišina govorila je više od riječi.
Riječi kćerke koje ostaju
Njegova kćerka Mina kasnije je govorila da je porodica bila svjesna šta dolazi. Rekla je da je smrt došla tiho, bez šoka, ali s tugom koja se vraća u talasima. Na očev grob dolazi kada joj se u životu dogodi nešto važno. Ne plače – pušta mu muziku koju je volio, Olivera Dragojevića, Bitlse, Animalse, zapali mu cigaretu. Ti mali rituali postali su njen način da ostane povezana s njim.
Nasljeđe jedne tišine
Vijest o smrti Marka Nikolića potresla je cijelu Srbiju. Ljudi su se okupljali ispred Jugoslovenskog dramskog pozorišta, ostavljali cvijeće i poruke, opraštajući se od glumca koji je svojom smirenošću obilježio jedno vrijeme. Nije volio patetiku ni lažne drame. I svoju posljednju ulogu – onu životnu – odigrao je tiho, ali veličanstveno u svojoj jednostavnosti.
Njegov odlazak ostavio je prazninu, ali i snažnu lekciju: kako živjeti dostojanstveno, i kako otići uzdignute glave.