Kupila žena papagaja koji je bio na sniženju. Prodavac joj objasni da je jeftin jer je predhodna vlasnica bila gazdarica javne kuće.
Odnese ona njega kući i papagaj kaže:
– Nova kuća, nova madam!
Žena se nasmeje.
Dolazi kući ćerka kad papagaj opet progovara:
– ooo, nova devojka!
Obe se smeju ovoj smešnoj izjavi papagaja.
Dolazi konačno i muž kući a papagaj kaže:..
– Dobar dan Pero, koju ćemo večeras?
BONUS TEKST:
Keks je jedna od najraširenijih i najvoljenijih poslastica na svijetu, a njegova istorija i raznovrsnost čine ga mnogo zanimljivijim nego što na prvi pogled izgleda. Bilo da ga jedemo uz mlijeko, čaj, kafu ili kao grickalicu “s nogu”, keks ima posebno mjesto u gotovo svakoj kuhinji.
Riječ “keks” potiče od latinske riječi bis coctus, što znači “dvaput pečen”. Prvobitno, keks je bio tvrdo pečeno pecivo koje je moglo da traje mjesecima, pa su ga zbog dugog roka trajanja koristili moreplovci, vojnici i putnici. Danas se keks više povezuje sa slatkom poslasticom, ali nekada je služio isključivo kao praktična hrana.
Prvi keksi kakve danas poznajemo pojavili su se u Evropi još u srednjem vijeku, a do kraja 19. vijeka postali su nezaobilazan dio doručka i užine. U Engleskoj se koristi naziv “biscuit”, dok se u SAD-u često koristi riječ “cookie” za slatke verzije, a “cracker” za slane kekse. Francuzi koriste riječ biscuit, Italijani biscotto, a Nijemci Keks, što se kasnije proširilo i na naš jezik.
Danas postoji na hiljade vrsta keksa: punjeni, prhki, integralni, sa čokoladom, lješnjacima, kokosom, džemom, vanilijom, orasima ili bez glutena – za svakoga ponešto. Neki od najpoznatijih brendova na svijetu, poput Oreo, Digestive, Petit Beurre, Lotus ili Leibniz, postali su simboli svojih zemalja i sinonimi za uživanje u slatkom.
Oreo, na primjer, smatra se najprodavanijim keksom svih vremena. Na tržištu je od 1912. godine, a procjenjuje se da se svake godine proda više od 40 milijardi komada! Njegova posebnost leži u kombinaciji kakao keksa i kremastog punjenja, kao i u načinu na koji ga ljudi jedu – mnogi ga prvo otvaraju, ližu kremu pa umoče u mlijeko.
Zanimljivo je da postoji i Svjetski dan keksa, koji se obilježava 4. decembra. Taj dan posvećen je slavljenju ove jednostavne, a savršene slastice, koja nas vraća u djetinjstvo. U mnogim kulturama, keks ima i simboličnu vrijednost – koristi se u ritualima, poklonima, vjenčanjima i praznicima. Na primjer, božićni keksići u obliku zvijezda, jelki ili Djeda Mraza nezaobilazni su u zapadnim zemljama.
Keks je često prva poslastica koju djeca nauče da prave. Jednostavne verzije sa nekoliko sastojaka – brašno, maslac, šećer i vanilin šećer – ulaz su u svijet kulinarstva za mnoge mališane. Uz to, keksi su idealna osnova za kolače poput tiramisua, cheesecake-a ili raznih torti bez pečenja.
Industrijski proizvedeni keksi često imaju dugačak rok trajanja, ali domaći keksi su nezamjenjivi zbog svoje svježine i bogatog okusa. U posljednje vrijeme sve je popularnija i “zdrava” varijanta keksa – sa ovsenim pahuljicama, medom, suhim voćem i bez bijelog šećera, što ih čini pogodnim i za one koji vode računa o ishrani.
Bez obzira da li ga nazivate keks, kolačić, biskvit ili biscotto, jedno je sigurno – ova skromna poslastica je više od obične grickalice. Keks je uspomena, utjeha, radost, ponekad čak i poklon. I zato, sljedeći put kad zagrizete svoj omiljeni keks, sjetite se da u tom jednostavnom zalogaju postoji vijekovima duga priča.
