Ulazi Mujo u kafić i zatekne Hasu kako tužan sjedi za šankom i pije.
Priđe mu i upita:
– Haso šta ti je?
– Ma ništa. U junu mi je umrla majka i ostavila mi 10.000 maraka.
– Uuu, umrla ti majka, nisam znao, moje saučešće.
– Zatim mi je u julu umro otac i ostavio mi 15.000 maraka.
– I otac ti umro? Žao mi je…
– Onda mi u avgustu umrla tetka i ostavila mi 20.000 maraka.
– Tri člana porodice za tri mjeseca? Mora da ti je teško.
– Kako ne bi bilo?…
Ovog mjeseca ništa, ni marke.
BONUS TEKST :
Rakija – više od pića, tradicija u čaši 🥃
Rakija je jedno od najprepoznatljivijih pića Balkana i dio je kulturnog identiteta skoro svake zemlje u regionu. Ona nije samo alkohol, već simbol gostoprimstva, druženja i posebnih trenutaka. Kaže se da se na Balkanu sve počinje i završava uz čašicu rakije – od rođenja i krštenja, do svadbi, praznika i žalosti.
Istorijski korijeni
Prvi zapisi o rakiji na Balkanu potiču iz srednjeg vijeka. Smatra se da su je donijeli Arapi kroz svoje znanje o destilaciji, koje se zatim širilo Osmanskim carstvom. Ubrzo je rakija postala piće domaćinstava, a svaka porodica imala je svoju “tajnu recepturu”. I dan-danas u mnogim selima kazani za pečenje rakije imaju gotovo sveti status, a proces pečenja se doživljava kao svojevrsni ritual.
Vrste rakije
Rakija se pravi od različitih vrsta voća, pa se tako razlikuju i okusi. Najpoznatija je šljiva – šljivovica, koja se često smatra “kraljicom rakija”. Osim nje, tu su i lozovača (od grožđa), dunjevača (od dunje), kajsijevača (od kajsije), viljamovka (od kruške viljamovke) i mnoga druga voćna pića. Svaka vrsta ima svoju aromu i karakter – dunjevača je elegantna i mirisna, šljivovica jaka i robusna, dok je viljamovka poznata po svojoj mekoći i voćnoj slasti.
Ritual ispijanja
Na Balkanu se rakija nikada ne pije sama. Ona se nudi gostu odmah pri ulasku u kuću, kao znak dobrodošlice. Rakija se ispija polako, u malim gutljajima, uz obavezno kucanje čašicama i želju za zdravlje. Kažu: “Ako ti domaćin ponudi rakiju, ne odbij – to je kao da odbijaš njegovo gostoprimstvo.” Upravo zato rakija ima posebno mjesto u društvenom životu.
Medicinska i simbolička uloga
Tradicionalno, rakija se smatrala i lijekom. “Za stomak, za srce, za rane” – baka bi uvijek imala flašicu domaće rakije u kredencu. Nije rijetkost da se koristi za dezinfekciju, obloge kod prehlade, pa čak i kao “lijek za dušu” kad čovjeka uhvati tuga. Ovaj običaj ostao je dio narodnog vjerovanja, iako se danas zna da je rakija ipak piće koje treba piti umjereno.
Rakija i kultura Balkana
Na svadbama se rakija pije za veselje, na sahranama za pokoj duše, na slavama za zdravlje, a na sijelima za druženje. Ona je više od pića – rakija je društveni ljepak, ona okuplja ljude. Čak i pjesme i poslovice često pominju rakiju: “Bez rakije nema veselja” ili “Rakija je majka svih lijekova”.
Moderna proizvodnja
Iako je domaća rakija i dalje najcjenjenija, posljednjih decenija razvila se i ozbiljna industrijska proizvodnja. Pojavljuju se destilerije koje kombinuju tradiciju i modernu tehnologiju, praveći rakije vrhunskog kvaliteta koje osvajaju nagrade širom svijeta. Neka od ovih pića se čuvaju u hrastovim buradima godinama, pa dobijaju posebnu boju, miris i plemenitost – baš poput finih konjaka ili viskija.
Zaključak
Rakija je mnogo više od običnog voćnog destilata. Ona je simbol tradicije, dio identiteta i način da se ljudi povežu. Bilo da se pije uz jutarnju kafu, kao aperitiv prije obroka ili kao znak dobrodošlice, rakija je neizostavan dio balkanskog života. U svakoj kapljici krije se voće, sunce, trud domaćina i uspomene na generacije. Zato je rakija uvijek posebna – ona se ne pije samo čašom, već srcem. 🥃
