Možete li zamisliti izraze lica moje supruge i bolničkog osoblja kada je medicinska sestra, gotovo usputno, objavila da naše novorođeno dijete ima AB krvnu grupu? U prvi mah to mi nije značilo mnogo, ali onda sam zastao. Supruga je krvna grupa A, ja sam O – što znači da dijete ne može imati AB krvnu grupu. Biološki, to jednostavno nije moguće.
U tom trenutku sam primijetio da se ton u prostoriji promijenio. Medicinska sestra je zanijemila, a liječnik koji je do tog trenutka bio zauzet s drugom pacijenticom, okrenuo se prema nama. Pogledao nas, pa sestru, i odmah mi je bilo jasno da nešto nije u redu.
Nedugo nakon toga, pristupila nam je doktorica i ljubazno, ali ozbiljno, zamolila da naprave dodatne provjere. Rekla je da žele ponovno pregledati bebu i da bi bilo najbolje da supruga i ja damo krv na testiranje. Tada još nismo znali što se događa – nismo imali razloga sumnjati u bilo što osim moguće greške u dokumentaciji.
Ali onda je uslijedio šok.
Nakon što su analizirali krvne grupe i sve dodatno provjerili, obavijestili su nas da beba, iako genetski pripada mojoj supruzi, nije moje dijete.
U tom trenutku nisam znao što bih rekao. Osjećao sam se kao da mi se tlo izmaknulo pod nogama. Moja supruga je istog trena počela plakati, gušila se u suzama, ponavljajući da to ne može biti istina. Pogledala me očima punim boli i kroz jecaje rekla: “Molim te… ispričaj me.”
Tog dana moj se svijet srušio. Samo nekoliko sati ranije bio sam ispunjen srećom zbog rođenja našeg djeteta, razmišljao sam o tome kako ćemo zajedno uređivati stan, pripremati sobu, mijenjati pelene, sve ono što dolazi s roditeljstvom. A sada, u samo jednom trenutku, sve to je nestalo. Ostao sam zbunjen, povrijeđen i s milijun pitanja na koja nisam imao odgovore.
