Pred Višim sudom u Negotinu nastavlja se suđenje Srđanu Jankoviću i Dejanu Dragijeviću, optuženima za ubistvo male Danke Ilić. Na svakom ročištu prisutni su njeni roditelji, Miloš i Ivana Ilić, koji već dugo traže odgovore o sudbini svoje kćerke.
Obojica optuženih poriču krivicu. Za djelo koje im se stavlja na teret zakonom je predviđena kazna doživotnog zatvora.

Suđenja za ovako teška krivična djela u pravilu traju duže, jer sud mora saslušati više svjedoka i razmotriti sve dokaze. Zato se postupak odvija kroz više ročišta, a svako od njih može donijeti nove detalje.
Nestanak koji je potresao javnost
Danka je nestala 28. marta 2024. godine u mjestu Banjsko Polje, nedaleko od Bora. Njen nestanak ostao je urezan u sjećanje mnogih, a društvenim mrežama brzo su se proširile brojne spekulacije i teorije.
Mnogi su se pitali kako je moguće da dijete nestane, a da okolina ne primijeti ništa sumnjivo. Roditelji su se i više od dvije godine nakon nestanka stalno obraćali javnosti, tražeći podršku i informacije o njenoj sudbini.
Da bi slučaj ostao u fokusu i da bi vlasti nastavile istragu, Dankini roditelji su organizovali javne skupove i marševe. Ti su događaji, prema izvoru, imali važnu ulogu u mobilizaciji javnosti. Istovremeno su pokazali koliko je ova tragedija dotakla zajednicu.
U međuvremenu su dostavljeni i rezultati DNK analiza koje je sprovela policija. Izvor ih navodi kao važan element u razumijevanju onoga što se dogodilo, ali ne iznosi detalje o tome šta su analize pokazale. Opšte je poznato da se DNK analiza u krivičnim postupcima koristi kao jedno od sredstava za utvrđivanje činjenica, ali sud njene rezultate cijeni zajedno sa ostalim dokazima.
Šta se tereti optuženima
Prema optužnici, Srđan Janković i Dejan Dragijević su službenim vozilom marke Fiat Panda udarili malu Danku dok se igrala pored kuće. Takva tvrdnja još uvijek je samo optužba, a o njenoj osnovanosti odlučit će sud.
Optužnica je akt kojim tužilaštvo iznosi šta okrivljenima stavlja na teret. Da li je to istinito, utvrđuje se tek tokom suđenja, kada se čuju obje strane i izvedu dokazi.
Do pravosnažne presude optuženi se smatraju nevinima. Činjenica da obojica poriču krivicu znači da će sud morati da razmotri sve izvedene dokaze i iskaze, pa se proces još nastavlja.
Teorija koju je Miloš Ilić demantovao
Među brojnim pričama koje su kružile javnošću našla se i ona da je Ivana Ilić prilikom posjete porodičnom imanju prvi put odvela Danku na to mjesto, bez znanja supruga Miloša. Ta je tvrdnja, kako se navodi, izazvala rasprave i u samoj porodici.
Miloš Ilić je takve navode odlučno demantovao. Naglasio je da je Ivana odrasla na tom imanju i da je sasvim prirodno što su se njihova djeca igrala u tom okruženju.
Ivana, prema izvoru, proživljava snažan osjećaj krivice i neprestano se pita šta je mogla učiniti da spriječi tragediju. Time se još jednom pokazuje koliko je teško roditeljima da u svakom trenutku pomire slobodu djece i njihovu sigurnost.
Pitanje koje prevazilazi sudnicu
Slučaj male Danke otvorio je i šira pitanja o sigurnosti djece i spremnosti društva da se suoči s ovakvim tragedijama. Dankini roditelji u tom su kontekstu postali simbol upornosti u traženju pravde.
Izvor ističe da zajednica može doprinijeti sigurnijem okruženju za najmlađe aktivnim učešćem, pažnjom prema okolini i odgovornim dijeljenjem informacija koje mogu biti važne. Pritom je važno da se na društvenim mrežama ne šire neprovjerene tvrdnje, naročito kada se tiču porodice koja proživljava ogroman gubitak.
Prije nego što podijelite neku objavu o slučaju, korisno je provjeriti ko je njen izvor i da li su informaciju potvrdile nadležne institucije. Ako neko raspolaže podacima koji bi mogli biti važni, najispravnije je da ih proslijedi policiji ili tužilaštvu, a ne da ih iznosi u komentarima i grupama.
Suđenje pred Višim sudom u Negotinu još traje. Sve dok se ne donese odluka, javnost ostaje upućena na ono što se utvrdi na ročištima i u sudskom postupku.

