Kada je 2019. godine talentovana Goraždanka Džejla Ramović trijumfalno odnijela pobjedu u popularnom muzičkom takmičenju „Zvezde Granda“, činilo se da je pred njom blistava budućnost. Sa svega 17 godina pokazala je zrelost, emociju i vokal koji je nadmašio očekivanja mnogih. Bila je simbol nade za novu generaciju izvođača – onih koji pobjeđuju talentom, ne skandalima.
Uz nju je, kao mentorica, stajala Marija Šerifović – stroga, britka, ali pravedna. Njihova saradnja tokom takmičenja bila je bez zamjerke, a odnos ispunjen povjerenjem i međusobnim poštovanjem.
Ali, onda su počeli šapati.
Ispod površine velikog uspjeha počele su se širiti glasine – navodne insinuacije o prisnosti između nje i Marije Šerifović. Prvo tiho, zatim kroz senzacionalističke naslove, a potom nemilosrdno – kroz komentare, forume i tabloide. Džejla je šutjela. Godinama.
“Nisam imala alate da se zaštitim”
U nedavnom gostovanju kod Sanje Ćulibrk, Džejla je po prvi put otvoreno i hrabro govorila o periodu koji joj je, kako kaže, ozbiljno poljuljao ljubav prema muzici.
“Te priče su mi lično jako naštetile. Nisam znala kako da se nosim s tim. Prevelik pritisak, a ja nisam imala ni alat ni podršku da se zaštitim.”
Umjesto da slavi svoj uspjeh i mladost, Džejla je danima, mjesecima, godinama bila izložena nagađanjima, špekulacijama i dehumanizaciji. Izmišljen “skandal” postao je magnet za klikove – a ona je bila usred njega, potpuno nespremna.
“Razmišljala sam da odustanem od muzike. Nisam željela da moj identitet bude vezan za nešto što nije istina. Gubila sam volju, a najviše sam izgubila povjerenje – i u medije, i u ljude.”
“Zašto uvijek mene pitate?”
Jedna od najtežih stvari za Džejlu bila je, kaže, osjećaj da se medijski teret sručio isključivo na njena pleća:
“Rekla sam novinarima: ‘Pa pitajte i Mariju, zašto uvijek mene?’ Osjećala sam se usamljeno, nezaštićeno. Mariju niko nije pitao ništa, a mene su razvlačili danima.”
Na pitanje da li smatra da je Marija Šerifović mogla tada učiniti više da je zaštiti, Džejla je odgovorila kratko, ali jasno:
“Možda jeste mogla. Možda je mogla reći nešto više. Ali… nećemo sada o tome. To je prošlost.”
“Ne želim karijeru građenu na tračevima”
Za razliku od mnogih javnih ličnosti koje vjeruju da je svaki publicitet dobar publicitet, Džejla je poručila nešto sasvim drugačije:
“Ne želim pažnju po cijenu istine. Ne želim karijeru na senzacijama. Ja sam u muziku ušla iz ljubavi.”
Ta ljubav, priznaje, bila je na ozbiljnom testu. Umjesto podrške i priznanja, dobila je etikete i tračeve. Umjesto slave – pritisak. Umjesto radosti – sumnju u sebe.
Zrelija, hrabrija, svoja
Danas, nekoliko godina kasnije, Džejla Ramović je zrelija. Njen glas je i dalje moćan, ali sada ga prati i glas samopouzdanja – koji odbija da šuti.
Ona gradi karijeru na temelju rada, emocije i muzike, a ne na tuđim narativima. I dok i dalje izbjegava da se vraća na bolne priče, ovom ispoviješću poslala je poruku mnogo veću od samog incidenta:
🔹 Da nijedna mlada osoba ne bi smjela biti predmet medijskog linča.
🔹 Da šutnja nije uvijek zaštita – ponekad je i teret.
🔹 Da istina, kada se konačno izgovori, oslobađa.
“Ne želim da me definišu tračevi. Želim da me pamte po glasu. Po emociji. Po muzici.”
Poruka koja nadilazi showbiz
Ova priča nije samo o Džejli. Niti samo o Mariji.
Ona je podsjetnik svima – novinarima, publici, muzičkoj industriji – da iza svakog naslova stoji čovjek. Mladi ljudi poput Džejle ne bi trebali plaćati cijenu tuđe potrebe za senzacijom.
U vremenu brzih osuda i klikova, istina često ostane u sjeni. Ali kada konačno izađe – ima snagu da liječi. I mijenja.