Crnogorski pjevač Bojan Tomović nedavno je izazvao veliku pažnju javnosti otkrićem da je prešao na islam – nešto o čemu je ranije govorio, ali što je sada i zvanično potvrdio. Njegov put do vjere bio je sve samo ne lak, a svoje novo duhovno poglavlje započeo je simbolično – u srcu ramazanskog Sarajeva, gdje je zajedno s vjernicima proslavio Bajram. Taj trenutak za Bojana bio je izuzetno emotivan i, kako kaže, duboko transformativan.
„Ja sam Crnogorac po nacionalnosti, a musliman po vjeri,“ izjavio je Tomović, naglašavajući da njegova odluka nije plod impulsa, već rezultat dugog i teškog duhovnog traganja. Put do islama za njega je bio put borbe – borbe sa samim sobom, sa životnim okolnostima, ali i sa ozbiljnim zdravstvenim problemima. Bojan se godinama bori s bipolarnim poremećajem – psihičkim stanjem koje donosi ekstremne oscilacije između depresije i manije, i koje mnogima otežava svakodnevno funkcionisanje.
Kako sam priznaje, ovaj poremećaj ga je u više navrata doveo do ivice – i fizički i duhovno. Bilo je trenutaka kada je život gubio smisao, kada ni terapije ni lijekovi nisu pružali olakšanje. I upravo u tim najmračnijim trenucima, kaže, pronašao je svjetlo – u vjeri. Islam mu nije samo dao utjehu, već i snagu, strukturu, disciplinu i nadu. Duhovni principi vjere, redovna molitva i osjećaj pripadnosti zajednici pomogli su mu da pronađe stabilnost i izlaz iz vlastitog unutrašnjeg haosa.
Jedan od ključnih simbola njegovog novog puta je i novo ime koje je izabrao – Ammar. Na arapskom jeziku, Ammar znači “onaj koji donosi život”, ili jednostavno – život. Za Bojana, to nije bio samo formalni korak, već duboko lični čin – izbor da živi. Da se ponovo rodi, da krene iz početka i da prihvati sebe sa svim svojim ranjivostima, ali i snagom da ih nadvlada.
U razgovorima s medijima, Tomović je pokazao i nevjerovatnu otvorenost prema temi mentalnog zdravlja – teme koja se često izbjegava, posebno među javnim ličnostima. Govorio je o tome kako je nerijetko preskakao terapije i lijekove, što je pogoršavalo njegovo stanje, ali i o tome koliko je važno da ljudi potraže pomoć, kako stručnu, tako i duhovnu. On ne idealizuje svoj oporavak – naprotiv, vrlo je svjestan da je borba svakodnevna, ali naglašava da je sada, s vjerom u srcu, ta borba postala smislenija.
Bez obzira na faze kroz koje prolazi, vjeruje da ga islam drži prizemljenim. U vjeri je pronašao okvir koji mu pomaže da se nosi sa svojim emocijama, da pronađe mir i usmjerenje. Kao Ammar, ne skriva više svoju ranjivost – već je prihvata kao dio sebe. I upravo u toj autentičnosti, u toj hrabrosti da bude iskren pred svijetom, leži inspiracija za mnoge koji se bore sa sličnim problemima.
Zaključak
Priča Bojana Tomovića – sada Ammara – nije samo priča o promjeni vjere. To je priča o potrazi za smislom, o borbi sa sopstvenim demonima, i o snazi koju čovjek može pronaći kada se čini da je sve izgubljeno. Njegova otvorenost o bipolarnom poremećaju i duhovnom isceljenju osnažuje mnoge da se ne stide svojih problema, već da u njima potraže priliku za rast.
Njegov put ka islamu nije bio bijeg, već dolazak – povratak sebi, prihvatanje života, usprkos svemu. I upravo zato, njegov izbor imena – Ammar – nosi toliko više značenja. To nije samo ime, to je nova stranica, nova nada, novi početak.
Bojanova priča nas podsjeća da i u najmračnijim trenucima postoji tračak svjetlosti. I da nije važno koliko puta padnemo – već koliko puta pronađemo snagu da ustanemo. A on ju je pronašao – u vjeri, u životu, u sebi.