Priča o devetnaestogodišnjoj studentici Layan Mahmoud, koja je nestala tokom odlaska u planine, a nakon tri godine navodno pronađena živa u skrivenoj pećini, posljednjih dana kruži internetom. Umjesto sretnog završetka, ona donosi niz neobjašnjivih detalja. Važno je odmah naglasiti da za nju nema provjerljivih izvora, pa je treba čitati kao misteriozan narativ, a ne kao potvrđenu vijest.
Prema opisu, sve je počelo kao potraga za mladom djevojkom koja se nije vratila s izleta. Ono što je uslijedilo uključuje drvenu figuricu, tajanstvenu osobu u dubini pećine, fotografiju i poruku s datumom koji tek treba nastupiti.
Posljednji trag zabilježila je sigurnosna kamera
Layanin otac je, prema priči, kasnije pregledao snimak sigurnosne kamere na početku planinske staze. Na njemu se vidi kako njegova kćerka izlazi iz automobila, namješta ruksak i kreće uskim putem prema planinskim predjelima. To je ujedno posljednji poznati trag njenog kretanja.
Kada se nije vratila u dogovoreno vrijeme, otac ju je pokušao dobiti telefonom. Telefon je bio isključen, a pozivi su ostajali bez odgovora. Kako su sati prolazili, njegova zabrinutost je rasla, pa je prijavljen nestanak.
Uslijedila je potraga u kojoj su učestvovali spasioci, dobrovoljci i timovi sa psima tragačima. Pretraživani su planinski putevi i mjesta na kojima bi se studentica mogla skloniti ili povrijediti, ali bez rezultata. Nije bilo pouzdanog traga o tome kojim se pravcem uputila nakon početka staze.
Drvena sova pored potoka
Jedan detalj posebno je privukao pažnju učesnika potrage. Pored potoka pronađena je mala drvena figurica sove, čiji je položaj djelovao neobično. Prema priči, psi tragači su pratili Layanin miris sve do tog mjesta, ali nakon toga nisu željeli ići dalje.
Sova je tako postala jedini predmet koji je povezivao nestalu studenticu s područjem na kojem je posljednji put viđena. Istražitelji nisu imali dovoljno informacija da utvrde kome je pripadala, ko ju je ostavio i kakvu je ulogu mogla imati.
Potraga je s vremenom gubila intenzitet, a slučaj je ostao nerazriješen. Otac, međutim, nije prestao vjerovati da je Layan živa i nastavio je čekati vijesti.
Pronalazak u skrivenoj prostoriji
Preokret se, prema navodima, dogodio nakon tri godine. Grupa istraživača je tokom obilaska planinskog područja ušla u staru pećinu i duboko ispod površine otkrila prostoriju u kojoj je sjedila Layan Mahmoud.
Njeno stanje nije odgovaralo očekivanjima. Izgledala je uredno, odjeća joj nije bila vidno oštećena, a nije djelovala iscrpljeno kao neko ko je tako dugo boravio na skrivenom mjestu. Još neobičnija bila je njena reakcija: jednog od istraživača uhvatila je za ruku i molila ga da je ne izvodi iz prostorije. Naslov izvorne objave tu molbu prenosi riječima: „NE IZVODITE ME ODAVDE!“
Dok su pokušavali razgovarati s njom, iz dubljeg dijela prolaza začuli su se koraci. Layan je upozorila prisutne da se ne pomjeraju. Kada su usmjerili svjetiljke, ugledali su visoku figuru čije je lice ostalo skriveno u sjeni. U ruci je držala malu drvenu sovu, gotovo istu kao onu pored potoka.
Jedan od istraživača pozvao je ostale da napuste pećinu. Layan je pokušala zadržati muškarca koji joj je bio najbliži, upozoravajući ga da se nepoznatoj osobi ne dopada prisustvo stranaca. Potom su se svjetiljke ugasile, a iz mraka su se čuli brzi koraci.
Trojica istraživača uspjela su izaći. Kada su se narednog jutra spasilačke ekipe vratile, prostorija je bila prazna, bez Layan i bez nepoznate figure.
Fotografija i poruka s datumom koji tek dolazi
U pećini je ostao mali fotoaparat jednog od istraživača. Na posljednjem snimku Layan stoji iza jednog od muškaraca i gleda direktno u objektiv, ponovo s neobičnim osmijehom. U pozadini se naziru druge nepomične figure čiji identitet nije moguće utvrditi.
Nekoliko sedmica kasnije Layanin otac je, prema priči, ispred vrata pronašao kovertu s fotografijom kćerke snimljenom u pećini. Na poleđini je bila poruka, navodno njenim rukopisom, u kojoj se izvinjava što se nije vratila kući prije zalaska sunca i navodi da postoje stvari zbog kojih ne može napustiti to mjesto.
Oca je posebno uznemirio datum ispod poruke, jer se odnosio na naredni dan, dakle na vrijeme koje u trenutku pronalaska koverte još nije bilo nastupilo. Prema završetku priče, nakon toga ni on više nije viđen.
Pitanja bez odgovora
Priča ne objašnjava kako je Layan preživjela tri godine, od čega je živjela, kako je dolazila do hrane i vode, niti ko je boravio s njom. Ne zna se ni da li je sova u pećini isti predmet kao ona pored potoka, ni ko ju je napravio.
U tekstu nema zvaničnih izvještaja policije ili spasilačkih službi, niti nezavisnih potvrda opisanih događaja. Zato je razumno ovu priču posmatrati kao misteriozan narativ. Završava se novim nestankom i tragovima koji ne daju konačan odgovor.