NAPlSA0 JE SV0JE P0SLJEDNJE RlJEČI, SVI SE JEŽE: Nakon što je lZGUBl0 SlNA, 0vako sebi stegao omču 0ko vrata

Američki poduzetnik J. R. Storment javno je podijelio ispovijest o gubitku sina Wileyja, jednog od svojih blizanaca, koji je preminuo tokom sna. U pismu opisuje bol i najveće žaljenje, a njegove riječi dirnule su brojne ljude širom svijeta.

Mnogi tu ispovijest doživljavaju kao upozorenje roditeljima koji susret s porodicom stalno odgađaju zbog posla. Storment, otac blizanaca, u to je vrijeme gradio vlastiti poslovni uspjeh i bio uvjeren da će za porodicu uvijek biti vremena.

NAPlSA0 JE SV0JE P0SLJEDNJE RlJEČI, SVI SE JEŽE: Nakon što je lZGUBl0 SlNA, 0vako sebi stegao omču 0ko vrata
Izvor: provjerene-vijesti.com

Poziv usred poslovnog sastanka

Dok je sjedio na sastanku u kancelariji u Portlandu, zazvonio mu je telefon. Zvala ga je supruga s viješću koju nijedan roditelj ne želi čuti.

Wiley je preminuo tokom sna, zbog komplikacija povezanih s blažim oblikom epilepsije. Storment u prvi mah nije mogao shvatiti šta mu supruga govori. U panici je napustio sastanak i požurio kući.

NAPlSA0 JE SV0JE P0SLJEDNJE RlJEČI, SVI SE JEŽE: Nakon što je lZGUBl0 SlNA, 0vako sebi stegao omču 0ko vrata
Izvor: provjerene-vijesti.com

Jutro koje ga proganja

Nakon tragedije počeo je preispitivati godine koje je proveo radeći i vrijeme koje je mogao posvetiti djeci. Shvatio je da tokom osam godina gotovo nikada nije uzeo duži odmor. Posao mu je često bio na prvom mjestu, a porodične trenutke ostavljao je za kasnije.

Najviše ga proganja to što se tog kobnog jutra nije oprostio od sinova. Rano je ustao zbog brojnih obaveza, odradio trening, obavio telefonske razgovore i otišao na posao. U dječiju sobu nije ušao da ih pogleda i poljubi prije odlaska.

Taj naizgled običan trenutak kasnije je postao jedno od njegovih najvećih žaljenja.

Dječak kojeg je poznavao samo djelimično

U ispovijesti je opisao i koliko je Wiley, uprkos mladosti, imao bogat i ispunjen život. Putovao je u različite zemlje, upoznavao nove ljude i bavio se sportom. Volio je šah i pisanje kratkih priča, a bio je pun radoznalosti i energije.

Njegova majka podsjećala je oca na mnoge stvari koje je dječak radio, a za koje on ponekad nije ni znao jer je mnogo vremena provodio na poslu. Tada je shvatio koliko važnih trenutaka roditelji mogu propustiti dok vjeruju da će za sve biti vremena.

Poruka upućena roditeljima

Nakon tragedije mnogi su ga pitali kako mogu pomoći i šta mogu učiniti za njegovu porodicu. Njegov odgovor bio je jednostavan: neka provode više vremena sa svojom djecom.

Poručio je roditeljima da ne dozvole da im posao oduzme najdragocjenije trenutke života. Sastanci, poslovni uspjesi i finansijski ciljevi mogu sačekati, ali vrijeme provedeno s porodicom ne može se vratiti. Naglasio je i da treba pronaći vrijeme za razgovor, igru i obične svakodnevne trenutke.

Ravnoteža umjesto odricanja

Storment je priznao da mu je nakon sinove smrti bilo teško i pomisliti na povratak poslovnim obavezama. Ipak je zaključio da posao ne mora biti neprijatelj porodičnog života, ali da između njih mora postojati ravnoteža.

Jedan od najemotivnijih trenutaka opisao je kada mu je drugi sin Oliver prišao dok je pisao ispovijest i zamolio ga da se igraju. Umjesto uobičajenog odbijanja zbog posla, zatvorio je računar i posvetio mu vrijeme. Dječak je bio iznenađen i sretan, a taj mali trenutak za oca ima posebno značenje.

Život s prazninom

Porodica je morala naučiti živjeti s prazninom koja je ostala iza Wileyja. Otac je priznao da ništa ne može izbrisati bol, ali da je tragedija promijenila njegov pogled na život i prioritete.

Njegova ispovijest podsjeća da ne treba čekati posebne prilike da bi se bližnjima pokazala ljubav. Mnogima je to poziv da barem jednom dnevno ostave telefon i obaveze po strani i posvete pažnju djeci.

Šta ova priča znači za sve nas

Mnogi roditelji poznaju osjećaj stalne trke između posla i kuće. Rokovi, sastanci i obaveze često djeluju hitnije od igre ili razgovora, pa se zajedničko vrijeme olako ostavlja za sutra.

Upravo zato ova priča odjekuje kod tolikih ljudi. Ponekad su obični trenuci, poput zajedničkog doručka, razgovora, zagrljaja ili igre, ono što porodici najviše znači. Poslovni uspjesi mogu doći i proći, ali izgubljeno vrijeme s ljudima koje volimo ne može se vratiti.

Storment svojom pričom ne traži sažaljenje, nego želi da drugi roditelji prepoznaju šta je zaista važno prije nego što bude kasno. Zato je njegovo pismo pronašlo put do mnogih koji se u njegovim riječima mogu prepoznati.