Njegov prepoznatljiv, hrapav glas obilježio je muzičku scenu osamdesetih i učinio ga miljenikom publike, dok je njegov neodoljivi šarm dodatno učvrstio status jednog od najvećih zavodnika tadašnje estrade. Vlado Kalember, jedno od najpoznatijih imena bivše Jugoslavije, ostao je simbol zlatnog doba domaće pop i rok muzike.
Rođen i odrastao u Zagrebu, Kalember je isprva bio zaljubljenik u slikarstvo. No, muzika ga je ubrzo privukla – kako zbog lične sklonosti, tako i, kako je sam znao da kaže, iz želje da impresionira djevojke. Ispostavilo se da je ta odluka bila presudna: njegova muzička karijera krenula je uzlaznom putanjom, a karizma i specifičan glas donijeli su mu obožavanje publike širom regiona.
Kao frontmen grupe Srebrna krila, Kalember je doživio ogromnu popularnost. Hitovi poput “Ana”, “Vino na usnama” i “Ja nisam kockar” postali su evergreeni, a koncerti benda izazivali su pravu euforiju. Obožavateljke su padale u nesvijest, a poštar u njegovom kvartu navodno je imao zadatak da dostavlja samo njegovu poštu, toliko je pisama stizalo svakodnevno. Iza glamurozne slike skrivao se čovjek koji je, kako je više puta priznao, često osjećao i samoću usred buke i svjetala reflektora.
Godine 1984, na vrhuncu karijere, zajedno s pjevačicom Izoldom Barudžijom predstavljao je Jugoslaviju na Evroviziji – još jedan dokaz njegovog statusa regionalne zvijezde.
Iako su ga žene obožavale, Vlado je privatni život držao podalje od medija. Njegova veza s Lokicom Stefanović, članicom plesne grupe koja je pratila Zdravka Čolića, ostala je jedna od rijetko poznatih priča iz njegove mladosti. Dugo je nosio reputaciju neženje i zavodnika, imidž koji je godinama pratio svaku njegovu javnu pojavu.
No, sve se promijenilo 2006. godine, kada se oženio violončelistkinjom Anom Rucner, trideset godina mlađom. Njihova veza izazvala je veliku pažnju – ponajviše zbog generacijske razlike – ali njih dvoje nisu dozvolili da ih predrasude ometu. Te iste godine dobili su sina, nastupali zajedno i dijelili scenu, pokazujući da ljubav ne poznaje granice. I nakon razvoda ostali su u izuzetno dobrim odnosima, često sarađujući i dalje nastupajući zajedno.
Kalember nikada nije volio etiketu zavodnika, iako je svjestan da mu je upravo ta uloga često „dodijeljena“ od strane medija. „Mnogo toga je bio dim, bez vatre“, znao je reći. Prijateljski susreti tumačeni su kao romanse, a svaka kafa s koleginicom završavala je na naslovnicama. No, on je takav tretman prihvatio kao dio vremena i estrade u kojoj je gradio karijeru.
Iako je uživao u slavi, Kalember je ostao prilično skroman u pogledu vlastitog značaja. Isticao je kako su mnoge njegove veze bile mitovi stvoreni od strane tabloida. Ipak, nikada se nije bunio zbog imidža – shvatao je da je to bio dio cijelog paketa tadašnjeg estradnog života.
Danas, i dalje prisutan na muzičkoj sceni, Vlado Kalember ostaje prepoznatljivo ime za generacije koje su odrasle uz njegove pjesme, ali i za mlađe koji tek otkrivaju njegov opus. Njegov glas, njegova muzika i njegova priča svjedoče o životu prožetom strašću, posvećenošću i ljudskom toplinom – bez obzira na reflektore i sve etikete koje su mu godinama pripisivali.
