Sveti Vasilije Ostroški jedan je od najvoljenijih svetitelja u pravoslavlju – zaštitnik, iscelitelj i duhovni oslonac milionima ljudi širom svijeta. Njegova svetost, moć molitve i čudesna djela ne prestaju da inspirišu vjernike, dok se manastir Ostrog, smješten visoko u liticama Crne Gore, iz dana u dan pretvara u mjesto molitve, nade i iscjeljenja za sve koji dođu, bez obzira na vjeru ili porijeklo.
Manastir Ostrog, u čijem se pećinskom hramu nalaze netruležne mošti Svetog Vasilija, godišnje posjete hiljade hodočasnika iz cijelog regiona i šire. Dolaze sa molitvama, zavjetima i suzama u očima – tražeći pomoć u bolesti, tjeskobi, životnim iskušenjima. Mnogi od njih se vraćaju sa svjedočanstvima o čudesnim isceljenjima, duhovnim pomirenjima i neočekivanim preokretima, vjerujući da je svetiteljeva ruka još uvijek živa i milostiva.
Ko je bio Sveti Vasilije Ostroški?
Rođen je 28. decembra 1610. godine u selu Mrkonjići, u srcu Hercegovine, kao Stojan Jovanović. Poticao je iz siromašne, ali bogobojažljive porodice. Još kao dječak pokazivao je duboku pobožnost. U strahu od turskog zuluma, roditelji su ga poslali u manastir Zavalu, gdje je učio crkveno pjevanje i duhovne vještine pod nadzorom svog strica, igumana.
Svoje monaško usavršavanje nastavio je u manastiru Tvrdošu, gdje je postao jeromonah, a potom i episkop. Kao vladika, borio se za očuvanje vjere i naroda pod turskom vlašću, ne štedeći sebe ni u fizičkom ni u duhovnom smislu. Bio je omiljen u narodu, jer je donosio utjehu, štitio ugrožene i pomagao u najtežim vremenima. Kada su Turci razorili manastir Tvrdoš, Vasilije se povukao – prvo na Svetu Goru, a zatim u pećinu kod Ostroga, gdje je proveo posljednje godine života u molitvi i postu.
Umro je 12. maja 1671. godine, a njegovo tijelo, koje ni do danas nije istrulilo, počiva u Ostrogu. Vernici vjeruju da su njegove mošti izvor božanske milosti, kroz koje se i danas dešavaju brojna čuda.
Molitva Svetom Vasiliju: Izvor utjehe i snage
Za one koji žele da mu se obrate, postoji posebna molitva Svetom Vasiliju – puna poštovanja i vere. U njoj se svetac priziva kao branitelj pravoslavne vere i moćni zastupnik pred Bogom. Molimo ga da nas zaštiti, da iscijeli naše bolesti, odagna strahove i donese mir u dušu. Njegova životna borba i predanost Bogu opominju nas da se i mi uzdamo u vjeru kada nas život stavi pred iskušenja.
Molitva podsjeća i na njegove duge sate provedene u hladnoj pećini, gdje je neprestano plakao i molio se za narod. Vjernici vjeruju da, kao što je tada svojom molitvom sijao svjetlost, tako i danas donosi utjehu onima koji mu se sa vjerom obraćaju.
Svetac čudotvorac – svjedočanstva vjere
Brojne su priče onih koji tvrde da im je Sveti Vasilije pomogao: od izlječenja neizlječivih bolesti do zaštite u teškim životnim situacijama. Govori se o ozdravljenju djece, izlasku iz finansijskih i emotivnih kriza, kao i o pomirenjima zavađenih porodica. Smatra se isceliteljem, čuvarom duše i tijela, ali i posrednikom za pomirenje – kako među ljudima, tako i u samom čovjeku, između nemira i nade.
Čak i oni koji nisu pravoslavci dolaze na Ostrog, svjesni da je pred njima svetac koji ne pita za vjeru, već za čistoću srca.
Simbol nade i božanske ljubavi
Sveti Vasilije Ostroški nije samo istorijska ličnost – on je duhovna sila koja i danas pokreće ljude. Njegova priča podsjeća na moć tihe vjere, molitve i samoprijegora. Njegovo ime sa poštovanjem izgovaraju stari i mladi, bolesni i zdravi, oni u strahu i oni u zahvalnosti.
Manastir Ostrog je više od svetilišta – to je mjesto susreta neba i zemlje. Mjesto gdje je duhovna tišina snažnija od svakog bola, i gdje se vjeruje da, ako molitva ikada bude uslišena – biće tu, pred svecem koji je čitav život proveo moleći se za druge.
Sveti Vasilije je ostavio iza sebe ne samo manastir u kamenu, već i nasljeđe vjere koje traje više od tri vijeka. Njegov zagovor, kako vjeruju mnogi, i danas je moćan, a njegova prisutnost živa – u svakom uzdahu, molitvi i nadanju.