Kroz povijest su mnoge žene postale ikone unatoč ogromnim nedaćama. Bilo zbog ljepote, moći ili utjecaja, često su bile metom surove kritike, pa čak i fizičkog zlostavljanja. Među njima, život egipatske princeze Fawzije Fouad mogao bi se usporediti s fantastičnom bajkom – ali onom s tragičnim preokretima.
Egipatska princeza poput holivudske zvijezde
Rođena 5. studenog 1921. godine kao prvorođeno dijete kralja Fuada I. i kraljice Nazli Sabri, princeza Fawzija odrasla je u idiličnoj palači Ras el-Tin u Aleksandriji. Njezina upečatljiva ljepota – blistave plave oči i tamna kosa – činila ju je gotovo nestvarnom, a često su je uspoređivali s holivudskim ikonama poput Hedy Lamarr i Vivien Leigh.
Nakon školovanja u Švicarskoj, princeza je tečno govorila arapski, engleski i francuski. Imala je bogatstvo, odanog supruga i izgled filmske dive – činilo se da posjeduje sve. No, stvarnost njezina života bila je daleko od bajke.
Politički brak: San koji se pretvorio u noćnu moru
Fawzijin brak s Mohammadom Rezom Pahlavijem, budućim šahom Irana, bio je politički dogovoren. Bio je to savez između egipatske i iranske kraljevske loze, sunitske princeze i šijitskog princa – brak koji je trebao učvrstiti diplomatske odnose dviju zemalja.
Prije vjenčanja, par se susreo samo jednom, a njihovo raskošno vjenčanje 15. ožujka 1939. godine bilo je spektakularno – od ekstravagantnog banketa u Kairu do velikog slavlja u Teheranu. No, iza blještavila i glamura, brak je bio osuđen na propast od samog početka.
Život u Iranu: Usamljena kraljica u tuđoj zemlji
Kada je Fawzia 1941. godine postala iranska carica, njezin život u Iranu pokazao se hladnim i surovim. Nedostajao joj je luksuz i komfor egipatskog dvora, a suprug joj nije pružao ljubav ni pažnju. Osim toga, tazbina ju je maltretirala – jedna od šahovih teta čak joj je jednom razbila vazu o glavu.
Dok je Fawzia patila u tišini, šah se upuštao u brojne afere. Nakon rođenja njihove kćeri, princeze Shahnaz, carica se sve više povlačila i osjećala otuđenost prema iranskoj kulturi.
Bijeg iz zlatnog kaveza
Mučena depresijom, Fawzia je zatražila pomoć američkog psihijatra, a njezina obitelj u Egiptu postajala je sve zabrinutija. Kada je njezin brat, kralj Farouk, poslao predstavnike da provjere njezino stanje, otkrili su da je toliko smršavila da su joj ramene kosti stršile poput peraja izgladnjele ribe.
Godine 1945. napustila je Iran i vratila se u Egipat, gdje je službeno okončan njezin brak s Mohammadom Rezom Pahlavijem. Iako je šah želio zadržati vezu radi političkih interesa, Fawzia se nije vratila. Uvjet razvoda bio je da njihova kći ostane u Iranu.
Druga prilika za ljubav
Nakon razvoda, Fawzia je pronašla sreću daleko od politike i kraljevskih intriga. Godine 1949. udala se za Ismaila Husseina Shirina, egipatskog ministra i vojnog časnika. Njihov brak bio je skladan i izrodio dvoje djece.
Iako je 1952. godine njezin brat kralj Farouk svrgnut s prijestolja, Fawzia je ostala u Egiptu. Unatoč političkim promjenama i revolucijama koje su potresle regiju, ostala je vjerna svom voljenom Kairu.
Život daleko od reflektora
Nakon što je izgubila dvije krune – egipatsku i iransku – Fawzia se povukla iz javnog života. Do kraja života živjela je mirno u Aleksandriji, gdje je preminula 2013. godine u 92. godini života.
Preživjela je pad dinastije svoje obitelji, raspad iranske kraljevske kuće Pahlavi, dvije revolucije i gubitak supruga. Unatoč svemu, ostala je oličenje dostojanstva i ljepote – žena koja je, iako obilježena tragedijama, ostala simbol otmjenosti i hrabrosti.
Princeza Fawzija Fouad bila je mnogo više od najljepše žene na svijetu. Bila je simbol snage, otpora i unutarnje ljepote koja je nadživjela političke igre i osobne tragedije.
