U srcu ove priče, koja balansira između tuge, misterije i nelagode, nalazi se žena suočena s neizrecivim gubitkom – nestankom svog supruga. On je jednostavno otišao jednog dana, ostavljajući iza sebe mladu porodicu i bezbroj pitanja bez odgovora. Njihov sin tada je imao samo pet mjeseci, nesvjestan tragedije koja će obilježiti njegov život.
No, pravi nemir nije došao odmah. Prošlo je nekoliko godina prije nego što su se pojavili prvi znaci nečeg neobjašnjivog.
Dječije riječi koje lede krv u žilama
Kako je dječak rastao, majka je počela primjećivati nešto neobično. Govorio je o “lošem čovjeku” koji mu dolazi u sobu dok svi spavaju. Isprva su te riječi bile odbačene kao dječija mašta, no ponavljale su se s jezivom upornošću.
“Ko je taj čovjek?” pitala bi ga.
“Ne znam”, odgovarao bi. “Samo znam da je tu. Noću.”
Nije znao opisati njegovo lice, ni šta tačno želi, ali njegova prisutnost bila je stvarna – barem za njega. Majka je pokušala ignorisati taj nemir, uvjeravajući se da će vrijeme izbrisati ove misli. Ipak, osjećaj nelagode nikada je nije napustio.
Pronalazak koji mijenja sve
Godinama kasnije, kada je dječak već odrastao, jedna naizgled obična situacija otvorila je vrata zastrašujućim pitanjima. Dok je čistila njegovu sobu, majka je iza ormara pronašla predmet koji joj je sledio krv u žilama – starinski sat koji je pripadao njenom suprugu.
Bio je to sat koji je on nosio na dan nestanka.
Godinama ga nije vidjela. Bio je izgubljen zajedno s njim. A sada, bez ikakvog objašnjenja, stajao je skriven u sobi njenog sina.
“Odakle ti ovo?” pitala je drhtavim glasom.
“Ja… nikad ga nisam vidio”, rekao je zbunjeno. “Ne znam kako je dospio ovdje.”
Šok, strah, nevjerica – sve se slilo u nju u tom trenutku. Kako je moguće da se sat pojavio baš tu? Je li to znak? Poruka? Ili samo slučajnost?
Je li prošlost zaista mrtva?
Nestanak njenog muža ostao je misterija. Bio je čovjek kojeg je voljela, ali i osoba koju su progonili vlastiti demoni. Depresija mu je bila sjena, tiha i neumoljiva. Je li ga ta sjena povela na put bez povratka?
A sada, nakon svih tih godina, pojavljuje se sat – gotovo kao da podsjeća da prošlost nikada ne nestaje.
Je li moguće da su sinove priče o “lošem čovjeku” bile više od dječije mašte? Je li on osjetio nešto što odrasli nisu mogli pojmiti? Je li sat dokaz nečega nadnaravnog ili samo predmet na koji je majka projicirala bolne uspomene?
Odgovori ostaju zakopani u prošlosti, baš kao i istina o njenom mužu.
Ali jedno je sigurno – taj sat više nikada neće biti samo običan predmet.