Ovo je priča o ženi koja je uspjela ono što se većini čini nezamislivim. Kristina De Garis, poznata i kao Kristi, dijeli dom s dvoje djece – i s oba bivša muža. I ne, nije riječ o nekoj modernoj TV seriji ni eksperimentu u zajedništvu, već o stvarnom, svakodnevnom životu punom kompromisa, dogovora i – funkcionisanja.
Kristi se godinama borila s vlastitim identitetom. Bežala je – od ljudi, trauma, dijagnoza koje su stigle kasno, od zavisnosti, nesređenih odnosa. Potragu za smirenjem nastavila je u ruralnoj Škotskoj, nadajući se tišini. I pronašla ju je – ali tek kada se suočila sa sobom, svojim demonima i potrebom za stvaranjem strukture koja neće ličiti ni na šta što društvo očekuje
Danas živi u Pertuširu, u kući sa četiri spavaće sobe. Jedan bivši muž živi u prizemlju, drugi na spratu, a Kristi se nalazi – tačno između. I dok bi mnogima pomisao na takav aranžman zvučala kao recept za haos, za njih troje on je postao – rješenje
Prvi brak sklopila je s 21 godinom, ubrzo nakon rođenja prvog djeteta. Taj odnos se raspao, ali je ostao dijelom njenog života. U drugom braku dobila je drugo dijete – i taj brak je okončan. Ekonomski pritisci i briga o djeci učinili su da se, umjesto razdvajanja, okupe pod isti krov. Isprva je to bilo grubo, teško i emotivno zamršeno – ali s vremenom su naučili kako da funkcionišu kao tim
U toj kući, bez romantike i idealizacije, dogovori su jasni. Jedan čisti kupatilo, drugi usisava. Svi kuhaju, svi peru veš. Djeca odrastaju gledajući kako se obaveze dijele – ravnopravno. Bez preglasnih svađa, bez poricanja prošlosti, ali i bez iluzija. Niko ne glumi sretni par, ali svi se trude biti bolji roditelji i bolji ljudi
Kristi iskreno priznaje da u početku nije bilo lako – „bila sam sebična, impulsivna, pomalo tiranin“, kaže kroz osmijeh. No, godine su ih naučile razumijevanju. I upravo u tom nepravilnom porodičnom okviru stvorila se struktura koja djeluje. Ne savršeno – ali iskreno i funkcionalno
Ova svakodnevica nije bajka. Nema velikih riječi, niti emocionalnih melodrama. Postoje dani kada se svađaju oko rasporeda u kupatilu, zaboravljenog mlijeka ili ostavljenih papuča. Ali postoji i ono što ih spaja: briga o djeci i želja da svi imaju mir
Kristina De Garis danas ne živi „klasičnu“ porodičnu priču, ali živi svoju istinu. Umjesto da pobjegne u usamljenost nakon razvoda, odlučila je graditi zajednicu. Mala, nesavršena, ali istinita. Pokazala je da porodica ne mora biti definisana samo pravnim ili emotivnim statusom – već voljom da se svakodnevno bude tu, da se dijele i odgovornost i prostor
U svijetu u kojem se sve češće ističu razlike, Kristina je pronašla snagu u prihvatanju – i sebe i svojih bivših. Njena priča podsjeća da se mir ne pronalazi u bježanju, već u hrabrosti da živimo svoj život, onakav kakav zaista jeste
