Ivana Stradner, naučna saradnica američke Fondacije za odbranu demokratije (FDD), komentarisala je političko djelovanje smijenjenog i osuđenog bivšeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Ocijenila je da je on politički oportunista koji svoj kurs prilagođava trenutnim okolnostima.
Pod oportunizmom se u politici podrazumijeva mijenjanje stavova i saveza prema tome šta je u datom trenutku najkorisnije. Upravo tako Stradner opisuje Dodikovo djelovanje.
„Dodik je, kao i obično, politički kameleon koji mijenja pravac u zavisnosti od toga kako vjetar puše. Međutim, nanio je toliko štete građanima Srbije da ova njegova strategija neće proći“, poručila je Stradner.
Obrazac prilagođavanja vlastima u Beogradu
Dodikova sklonost da se prilagodi vlastima u Beogradu, ističe se u ocjenama, godinama je prepoznatljiv obrazac njegovog političkog djelovanja. Tokom prethodnih decenija uspijevao je naći zajednički jezik sa gotovo svakom političkom garniturom u Srbiji, bez obzira na njenu ideološku orijentaciju.
Nakon petooktobarskih promjena veličao je Vojislava Koštunicu, a potom je podržavao Borisa Tadića. Kada se vlast promijenila, svoj politički kurs usmjerio je prema Tomislavu Nikoliću.
Posljednjih godina bio je jedan od najglasnijih saveznika Aleksandra Vučića, čiju je politiku bezrezervno podržavao. Dodik i njegov sin Igor učestvovali su i na izborima u Srbiji, otvoreno podržavajući Vučićev politički opstanak.
Vučić im je zauzvrat pružao političku podršku, a njihova bliskost bila je vidljiva i tokom predizbornih aktivnosti.
Oštre riječi na račun studenata
U nastojanju da očuva politički utjecaj i dobre odnose s tadašnjim vlastima u Srbiji, Dodik je posebno oštro nastupao prema studentima i građanima koji su protestovali protiv Vučićevog režima. Nazivao ih je „studentima izdajnicima“, optuživao ih da ruše vlastitu državu i etiketirao ih kao protivnike Srbije.
O studentskom pokretu i Studentskoj listi govorio je kao o političkoj strukturi čiji je cilj urušavanje Republike Srpske. Upozoravao je da će ovaj entitet biti „prvi na udaru“ ako studenti ostvare pobjedu.
Njegov rječnik bio je ispunjen uvredama. Studente je nazivao „smradovima“ i „blokaderima“, optuživao ih da mrze vlastiti narod i poručivao da svako ko podrži Studentsku listu zapravo glasa protiv Srbije.
Studentske proteste predstavljao je i kao dio navodnih „obojenih revolucija“ organizovanih uz podršku stranih službi.
U isto vrijeme, u Banjoj Luci su vlasti onemogućavale održavanje skupova podrške studentima iz Beograda na Trgu Krajine. Mediji bliski vlastima u Republici Srpskoj protestujuću omladinu često su predstavljali kao izdajnike i neprijatelje srpskog naroda.
Promjena tona kad se promijenio odnos snaga
Kako se politički odnos snaga u Srbiji mijenjao, tako je i Dodik počeo mijenjati retoriku. Oni koje je donedavno nazivao izdajnicima i „ustašama“ odjednom su postali sagovornici kojima upućuje čestitke i poruke o zajedništvu srpskog naroda.
Ta promjena posebno upada u oči kada se podsjeti na to kako je o studentskom pokretu govorio prije nego što je Vučićev politički položaj ozbiljno uzdrman. Tada su njegove izjave bile potpuno drugačije.
Kampanja protiv studenata, međutim, nije donijela očekivane političke rezultate. Dodik se sada suočava s novim okolnostima u kojima više nema istu političku sigurnost i podršku na koju je godinama računao u Beogradu.
Može li prilagođavanje postati teret?
U ocjenama ovog zaokreta ističe se da bi upravo dugogodišnje prilagođavanje svakom novom centru moći moglo postati Dodikov teret. Takvo ponašanje može kratkoročno sačuvati pozicije, ali teško može izbrisati tragove ranijih izjava, uvreda i političkih savezništava.
Ranije javne izjave ostaju zabilježene, pa se nova retorika neminovno poredi s onom iz perioda kada je Dodik bio među najglasnijim Vučićevim saveznicima. Hoće li ta poređenja uticati na njegov politički položaj, ostaje da se vidi.
Za čitaoce u Bosni i Hercegovini ova ocjena otvara pitanje koliko su politički stavovi lidera stvarno utemeljeni, a koliko zavise od trenutnih političkih okolnosti. Stradnerin komentar je ocjena jedne analitičarke, a javne izjave o kojima je riječ dostupne su javnosti i svako ih može samostalno uporediti.
