Region tuguje. U 71. godini života preminuo je Halid Bešlić, jedan od najprepoznatljivijih glasova narodne muzike, čovjek čije su pjesme obilježile generacije i čije ime postalo sinonim za emociju, iskrenost i dušu bosanske sevdalinke.
Vijest o njegovoj smrti potresla je javnost širom Balkana. Iza njega ostaju bezvremenske pjesme, hiljade nastupa i milioni ljudi koji su kroz njegov glas prepoznavali dio vlastitog života. Bio je pjevač koji je znao otpjevati tugu, ali i radost, i zato su ga svi osjećali kao „svog čovjeka“.
Halid se godinama borio s ozbiljnim zdravstvenim problemima. Nakon teške saobraćajne nesreće iz 2009. godine, hrabro je nastavio karijeru uprkos trajnim posljedicama. Živio je s dijabetesom i problemima s bubrezima, ali posljednja bitka — ona s karcinomom mokraćne bešike — bila je najteža. Bolest se razvila tiho, podmuklo, kako to često biva kod ovog tipa karcinoma. Iako se liječio i nadao oporavku, organizam je na kraju posustao.
Rak mokraćne bešike, bolest o kojoj se rijetko govori, četiri puta je češći kod muškaraca nego kod žena. Ljekari upozoravaju da su najčešći uzroci pušenje, dugotrajno izlaganje hemikalijama i hronične upale. Simptomi su često blagi — krv u mokraći, učestalo mokrenje, bol u donjem stomaku — pa bolest često biva otkrivena prekasno. Rana dijagnoza može značiti razliku između života i smrti.
I u bolesti, Halid je ostao ono što je bio i na sceni: miran, dostojanstven i čvrst. Nije tražio sažaljenje, niti je javno govorio o svom stanju. Nastavio je da živi jednostavno, okružen porodicom i muzikom, do posljednjih dana. Oni koji su ga poznavali kažu da je i tada zračio vedrinom i snagom — onom istom energijom kojom je godinama punio koncertne dvorane.
Njegov muzički opus je ogroman, ali ono što ga je izdvojilo nisu samo pjesme, već iskrenost s kojom ih je pjevao. „Miljacka“, „Prvi poljubac“, „U meni jesen je“, „Romanija“ — to nisu samo hitovi, to su emocije pretočene u melodiju, slike života, ljubavi, rastanaka i nade.
Halid je bio i ostao glas naroda. Njegova pjesma bila je dio svake svadbe, svakog slavlja, ali i mnogih tišina u kojima su ljudi tražili utjehu. Bio je most između generacija — između sevdalinke i savremenog zvuka, između nostalgije i sadašnjosti.
Često je znao reći da je „zdravlje najveće bogatstvo, a mir u duši najveći dar“. Danas, kad ga više nema, te riječi odzvanjaju snažnije nego ikad. Njegov život i odlazak podsjećaju koliko je važno slušati svoje tijelo, čuvati zdravlje i živjeti s mjerom i zahvalnošću.
Halid Bešlić neće biti zaboravljen. Njegov glas će i dalje odzvanjati u eteru, na radiju, u automobilima, kafanama i domovima. U svakoj emociji, u svakom stihu, ostao je trag čovjeka koji je znao dirnuti dušu.
Njegova pjesma možda je utihnula — ali odjek njegove duše nikada neće prestati.