Posljednjih trideset godina, političari i mediji na našim prostorima često su koristili koncept nacionalnosti kao sredstvo za produbljivanje podjela među stanovništvom. I danas odjekuju posljedice takvih narativa, a jedan intervju posebno je ostavio snažan dojam.
Dražena Petrovića mnogi smatraju najvećim košarkašem s ovih prostora. Bio je pionir među europskim sportašima koji su 1991. godine prešli Atlantik kako bi nastupali u NBA ligi, tada i sada najvažnijem košarkaškom natjecanju na svijetu. Nažalost, njegova karijera i život tragično su prekinuti 1993. godine u prometnoj nesreći u Njemačkoj, ostavljajući iza sebe neizbrisivu sportsku ostavštinu i pitanje – koliko je još toga mogao postići?
U trenutku nesreće, Dražen Petrović bio je na vrhuncu svoje karijere i fizičkih sposobnosti, kao kapetan hrvatske reprezentacije. Godinu dana ranije, s hrvatskim timom stigao je do finala Olimpijskih igara u Barceloni, gdje su se suprotstavili legendarnom “Dream Teamu” na svom prvom velikom natjecanju kao neovisna država. Osim što je bio ključni igrač New Jersey Netsa, Dražen je imao veliku ulogu u otvaranju NBA vrata europskim igračima, zajedno s velikanima poput Vlada Divca, Aleksandra Volkova i Šarūnasa Marčulionisa.
Identitet pod reflektorima
Petrovićeva košarkaška superiornost bila je priznata mnogo prije njegovog debija na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. godine. Sedam godina igrao je za reprezentaciju Jugoslavije, osvajajući medalje i učvršćujući status jednog od najcjenjenijih sportaša tog vremena. No, s raspadom Jugoslavije i ratnim previranjima, Dražen je postao simbol hrvatskog sporta. Pritisak javnosti da se izjasni o svom nacionalnom identitetu bio je ogroman, a pitanje “Hrvat ili Srbin?” pratilo ga je u javnim nastupima.
Tijekom jednog televizijskog prijenosa uživo, voditelj je, umjesto razgovora o sportskim uspjesima, pokrenuo temu Draženova podrijetla. Aludirajući na tvrdnje o njegovom “srpskom porijeklu”, voditelj je nespretno sugerirao da “sportaš srpskog podrijetla može napredovati u ovom sportu”. Dražen, iako vidno neugodno iznenađen, odgovorio je sa smiješkom i samopouzdanjem:
– Ja sam iz Šibenika, majka mi je iz obližnjih Bilica, a otac iz Zagore u Hercegovini.
Njegova izjava bila je jednostavna i jasna, no činjenica da se morao pravdati i objašnjavati osobne stvari javno, bila je simptomatična za podijeljeno društvo tog vremena.
Nasljeđe i neopterećenost podjelama
Godinama kasnije, njegov brat Aco Petrović otkrio je koliko je Draženu hrvatska reprezentacija značila. Iako iz obitelji miješanog podrijetla, Draženova odanost Hrvatskoj bila je neupitna. Njegova uloga u sportu nadilazila je nacionalne granice – bio je simbol uspjeha, profesionalizma i predanosti.
Dražen Petrović nije bio samo vrhunski košarkaš, već i figura koja je, unatoč vanjskim pritiscima, ostala dosljedna sebi i sportskim vrijednostima. Umjesto podjela, ostavio nam je inspiraciju – da trud, talent i upornost nemaju nacionalnost.
