Danas je Novak Đoković ime koje odjekuje svetskim sportom — rekorder po broju osvojenih Grand Slam titula, najduže rangiran broj 1 u istoriji tenisa, čovek čije ime simbolizuje upornost, posvećenost i trijumf. No, iza tog uspeha stoji priča o porodici koja je rizikovala sve, i ocu koji je verovao kad niko drugi nije — Srđanu Đokoviću.
Koraci po trnju do zvezda
Novakov uspon nije počeo u luksuzu. Počeo je u ratom pogođenoj Srbiji, u zemlji u kojoj je tenis bio luksuz, a šanse za svetski uspeh — gotovo ravne nuli. Upravo u tim uslovima, Srđan Đoković odlučuje da uloži sve što ima u talenat svog sina.
“Molio sam, tražio pomoć, pozajmljivao novac — i od kamatara, jer nisam imao izbora”, govorio je Srđan u intervjuima, otkrivajući da je porodica često bila na ivici finansijskog sloma. Jednom prilikom, ostali su sa poslednjih 20.000 funti na stolu — sve što su imali bilo je uloženo u Novakovu budućnost.
Propuštena prilika: Kako su Brena i Boba rekli ‘ne’
Srđan se prisetio i pokušaja da obezbedi podršku od tada poznatog para — Lepe Brene i Slobodana Bobe Živojinovića. U zamenu za ulaganje u Novakov razvoj, nudio je partnerstvo koje bi danas vredelo milione. “Rekao sam im: ako verujete, uložite — biće vam vraćeno višestruko”, izjavio je Srđan. Ipak, podrška je izostala.
Kasnije, pojavila se nada: Nikola Pilić, ugledni trener, prepoznaje Novakov potencijal i nastoji mu pomoći. Kontaktira Philippa Zeptera, poznatog filantropa, koji je bio spreman da finansira Novakovu školu tenisa u Nemačkoj — ulaganje vredno 300.000 nemačkih maraka.
Međutim, prema tvrdnjama Srđana Đokovića, upravo Boba Živojinović tada je negativno uticao na Zepterovu odluku. “Rekao mu je da Novak ima bolesno srce, bolesnu petu, i oca sa kojim ne može da se sarađuje”, tvrdi Srđan, navodeći da tu informaciju ima od direktora Zeptera u Beogradu, kao i da je sve potvrdio i sam Pilić.
Očeva vjera kao temelj carstva
Uprkos svemu, porodica Đoković nije odustala. Nisu imali institucionalnu podršku, ni sigurnog sponzora, ali su imali međusobno poverenje i volju da sve žrtvuju. Taj trud je ispisao istoriju — Novak je postao najuspešniji teniser svih vremena, a njegova priča — univerzalni simbol upornosti i porodične snage.
Novak je više puta istakao koliko su mu roditelji značili:
„Oni su sve žrtvovali zbog mene. Ne bih bio ovde bez njihove ljubavi, podrške i vere u mene kad niko drugi nije verovao.“
Pouka za sve nas
Ova priča nije samo o sportu. Ona je podsetnik da sistem često ne prepoznaje talente, da poznanstva ne znače ništa bez vere, i da ljubav roditelja može da nadjača i najteže prepreke. Uspeh ne dolazi uvek kroz vrata — ponekad ga morate prokopati rukama kroz zid.
Srđan Đoković možda nikada neće biti zapamćen po titulama, ali će ostati upamćen kao čovek koji je, uprkos svemu, verovao. Otac koji nije dozvolio da svet propusti šansu da upozna Novaka Đokovića.