Danas se u pravoslavnoj tradiciji s posebnim poštovanjem obilježava uspomena na Svetog apostola Judu, jednog od dvanaestorice najbližih Hristovih učenika.
Iako njegovo ime često budi zabunu zbog sličnosti s Judom Iskariotskim, izdajnikom Hrista, ovaj Juda je sasvim drugačija ličnost. Poznat je i pod imenima Tadej i Levije, i ostao je upamćen kao čovjek snažne vjere, velike hrabrosti i dubokog pokajanja.
Porijeklom iz kraljevske loze Davida i Solomona, Juda je bio sin Josifa, koji je, prema predanju, bio zakonski muž Presvete Bogorodice, i majke Salomije. Time se Juda smatra rođakom Isusa Hrista, a njegov brat bio je sveti Jakov, kasnije poznat kao „brat Gospodnji“.
Uprkos toj rodbinskoj vezi, Juda se nikada nije nazivao Hristovim bratom. Iz poniznosti i osjećaja duboke odgovornosti prema ranijem životu punom sumnji i previranja, nazivao je sebe jednostavno „bratom Jakovljevim“. Taj detalj otkriva njegovu skromnost, iskrenost i svijest o vlastitoj duhovnoj borbi.
Nakon Hristovog Vaznesenja, Juda se posvetio propovijedanju Jevanđelja. Njegovo misionarsko djelovanje bilo je široko – od Judeje i Galileje, preko Samarije i Idumeje, sve do Sirije, Mesopotamije, Arabije i Persije. Kuda god je prolazio, širio je riječ Božiju s nepokolebljivom vjerom i željom da što više ljudi dovede do spasenja.
Na tom putu suočavao se s progonstvima, gladovanjem, neprijateljstvom i brojnim iskušenjima. Ali nikada nije odustao. Vodio je ljude iz tame idolopoklonstva u svjetlost Hristove istine. Jedan od značajnih trenutaka njegovog apostolskog djelovanja bio je i dolazak u oblast Ararata, gdje je, kako predanje kaže, mnoge priveo vjeri i oslobodio ih lažnih bogova.
Kao i mnogi drugi apostoli, Juda je svoj život završio mučenički. Vlasti su ga uhapsile, mučile i na kraju razapele na krst. I dok je visio, pogođen je strelama. Ipak, ni tada nije posustao – njegova vjera ostala je čvrsta do posljednjeg daha.
Zbog svega toga, vjernici ga danas doživljavaju kao moćnog zastupnika pred Bogom u trenucima tuge, krize, iskušenja i duhovne borbe. Njegovo razumijevanje ljudske slabosti i padova čini ga bliskim svakome ko traži oproštaj i snagu da krene ispočetka.
Na današnji dan, crkve i domovi izgovaraju molitvu posvećenu ovom svetitelju, u kojoj se slavi njegova snaga, mučeništvo i rodbinska bliskost sa Spasiteljem:
„Videći te kao Hristovog rođaka, o Judo, i kao hrabrog mučenika, svešteno te hvalimo, jer si obmane demonske razorio i veru sačuvao: Zato danas svesvetu uspomenu tvoju praznujemo i oproštaj grehova tvojim molitvama zadobijamo.”
Ove riječi sažimaju Judin put – od sumnje do vjere, od slabosti do svetosti. Njegov život svjedoči da istinska duhovna snaga dolazi iz pokajanja, da svetost nije privilegija, već plod stalne borbe sa sobom i svijetom.
Danas, kada izgovaramo njegovo ime, sjećamo se ne samo apostola, već čovjeka – koji je, iako rođak Hrista, prije svega bio vjerni sluga Boga. Njegov primjer nadahnjuje sve nas da se, bez obzira na prošlost, možemo uzdići kroz vjeru, poniznost i ljubav.