Toše Proeski preminuo je 16. oktobra 2007. godine u saobraćajnoj nesreći u Hrvatskoj, a njegova smrt i skoro dvije decenije kasnije izaziva tugu širom Balkana. Posebnu pažnju javnosti i danas privlači njegova ljubavna priča s rukometašicom Andrijanom Budimir.
Iza prepoznatljivog osmijeha, velikog talenta i brojnih hitova krila se i emotivna životna priča. Toše je bio jedna od najpoznatijih muzičkih zvijezda u regionu, ali je nastojao sačuvati privatnost i nije volio javno govoriti o detaljima svojih emotivnih odnosa.
Ljubav koja je prošla kroz razdvajanje i ponovni susret
Veza Tošeta i Andrijane Budimir započela je 2001. godine. U jednom periodu krenuli su različitim putevima, ali emocije među njima, prema dostupnim biografskim navodima, nisu potpuno nestale.
Nakon godina razdvojenosti ponovo su se zbližili. Posebno se spominje Tošetov rođendan 2007. godine, kada su odlučili obnoviti odnos i pokušati izgraditi zajednički život. Prema biografskim tekstovima, razmišljali su i o zajedničkoj budućnosti, ali je iznenadna tragedija prekinula sve planove.
Andrijana je nakon njegove smrti ostala suočena s velikim gubitkom. U kasnijim pričama o njihovom odnosu spominjala je i žaljenje što s pjevačem nije dobila dijete.
Poslije Tošetove smrti pojavile su se i informacije o nesuglasicama između njegove porodice i Andrijane, koje su se odnosile na privatna pitanja, nasljedstvo i materijale koje je pjevač ostavio. Važno je razlikovati potvrđene činjenice od medijskih nagađanja, a bez pouzdanih dokaza ne može se sa sigurnošću tvrditi šta se zaista događalo.
Prema biografskim navodima, Andrijana je kasnije nastavila život u Skoplju. Tamo je izgradila novu porodičnu sreću s partnerom koji se bavi ugostiteljstvom, a imaju sina Maksima.
Djetinjstvo u kojem je muzika bila svakodnevica
Toše, čije je puno ime bilo Todor Proeski, rođen je 25. januara 1981. godine u Prilepu, a odrastao je u Kruševu. Muzički dar porodica je prepoznala veoma rano: majka Domenica imala je lijep pjevački glas, a otac Nikola dobro je svirao gitaru i mandolinu.
Važnu ulogu imala je i starija sestra Dora. Zajedno su slušali različite muzičke pravce, a posebno rock, što mu je pomoglo da razvije vlastiti ukus.
Muzičko školovanje nastavio je na muzičkoj akademiji u Skoplju. Tokom školovanja boravio je u internatu, gdje je sobu dijelio s još pet učenika. Prema biografiji, bio je među najboljim studentima solo pjevanja svoje generacije, a do završetka studija nedostajalo mu je još nekoliko ispita.
Svirao je klavir, klarinet, saksofon i bubnjeve, ali mu je gitara bila najdraža. Planirao je i koncert klasične muzike povezan sa završnim akademskim radom.
Od dječijih festivala do regionalne popularnosti
Prvi značajniji nastup imao je sa deset godina, kada je izveo pjesmu „Ave Maria“. Već naredne godine nastupio je na dječijem festivalu Zlatno Slavejče s pjesmom „Jas i mojot dedo“.
Iako je imao izuzetan glas, borio se s nervozom, koja se, prema biografskim navodima, ponekad ispoljavala i kroz jake glavobolje. U biografiji se spominje i da se pojavio u holivudskom filmu „Mirotvorac“, s Georgeom Clooneyjem i Nicole Kidman u glavnim ulogama, gdje je imao manju ulogu kao član hora.
Pravi zamah karijere uslijedio je 1997. godine, kada je pobijedio na festivalu Melfest s pjesmom „Yesterday“ grupe The Beatles. Iste godine nastupio je na Makfestu s pjesmom „Let Me Go“. Među numerama s početka karijere izdvojile su se „Usni na usni“ i „Sonce vo tvoite rusi kosi“. Godine 1998. okušao se na makedonskom izboru za Eurosong s pjesmom „Ostani do kraja“.
Nije stao na dostignutom. Prema biografskim podacima, boravio je u New Yorku kako bi pjevanje usavršavao kod profesora koji je radio s tenorom Lucianom Pavarottijem.
Čovjek kojeg publika nije zaboravila
Tošetova popularnost nije bila ograničena na Makedoniju. Slušali su ga u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i drugim državama regiona. Ostavljao je utisak jednostavnog i pristupačnog čovjeka, a njegov poznati pozdrav „Ve sakam site“, odnosno „Volim vas sve“, postao je simbol veze s publikom.
I danas se njegove pjesme čuju na radiju, televiziji i koncertima posvećenim njegovom stvaralaštvu. Svaka godišnjica smrti iznova podsjeti javnost na mladića koji je glasom povezivao ljude različitih generacija.
Za jedne je ostao omiljeni pjevač mladosti, za druge simbol iskrenosti i dobrote, a za mnoge jednostavno glas koji podsjeća na jedno posebno vrijeme.
