Zdravko Čolić – ime koje se izgovara s osmijehom i uzdahom, pogotovo među generacijama koje su odrastale uz njegove bezvremenske hitove, ali i među onima koji ga danas otkrivaju kroz prizmu legende. Njegova pojava na sceni bila je sve samo ne obična – spoj harizme, šarma, elegancije i onog nečega što se ne može opisati, samo osjetiti.
Iako se oduvijek spekulisalo o njegovim ljubavnim vezama, Zdravko je godinama mudro birao kada i koliko da otkrije. Ipak, jedna priča, gotovo filmska, ostala je kao svijetla fusnota u njegovoj bogatoj biografiji. Bio je to trenutak kada se ukrstio s jednom od najpoznatijih žena svjetske muzičke scene – Fridom iz ABBE.
Godina je bila 1973. Zdravko je kao mladi, perspektivni pjevač, predstavljao Jugoslaviju na Euroviziji pjesmom “Gori vatra”. Tada nije mogao ni slutiti da će, između tonskih proba, intervjua i reflektora, doživjeti kratku ali upečatljivu epizodu – onu sa Fridom, tadašnjom pratećom vokalisticom švedskog predstavnika, a kasnije svjetskom zvijezdom.
Iako nije bila ljubav koja je trajala, njihova vikend avantura ostavila je neizbrisiv trag. Zdravko je o tom iskustvu kasnije govorio s osmijehom i dozom ironije: – “Nije to bilo ono ludilo, strast što ti pomuti razum. Više kao dogovoreni čas plesa. Sve štima, ali nema vatre.”
Ipak, nije zanijekao da je to bilo lijepo iskustvo, protkano zrelim razgovorima, smijehom i sjećanjima na mladost u pokretu. Brvnara, kamin, miris pečene ribe, tiha muzika u pozadini i dvoje ljudi iz različitih svjetova – na istom putovanju.
Zanimljivo je kako je Zdravko Čolić, i pored svojih ljubavnih dogodovština, izrastao u čovjeka koji je znao gdje da povuče crtu. Bio je zavodnik, ali nikada skandal majstor. Bio je idol, ali nikada arogantan. A kad se konačno skrasio, to je učinio tiho, daleko od kamera i senzacionalnih naslova.
Više od dvije decenije, Zdravko živi skladan porodični život sa suprugom Aleksandrom, daleko od reflektora koje je naučio kontrolisati, ali ne i pustiti u svoj dom. Zajedno su dobili dvije kćerke, koje su postale njegovo najveće životno bogatstvo. I danas, kad ga pitaju o ljubavi, on kaže: – “Najveća ljubav je ona koja traje… u tišini, bez buke.”
Možda je baš to njegova tajna. U svijetu gdje se sve dijeli, Zdravko je sačuvao ono najvažnije – svoje srce za one koji ga zaista poznaju. A publika? Ona mu to nikada nije zamjerila. Jer, kad pjeva “Ti si mi u krvi”, svi znamo da to nije samo pjesma – to je dio nas, generacija, emocija koje nikad ne blijede.
Zdravko Čolić – čovjek koji je znao kako da gori vatra… ali i kako da je sačuva.
