Nekada je ljubav bila dovoljna da započne brak, ali nije bila dovoljna da ga održi. Ova priča govori o ženi iz Bosne koja je vjerovala da gradi dom ispunjen poštovanjem, pažnjom i razumijevanjem. Umjesto toga, ostala je nevidljiva u vezi, bez priznanja i topline. Tek kada je odlučila otići – tada je postala važna.
Ovo je priča o bolu, gubitku i oslobođenju koje je pronašla tek kada je zatvorila vrata prošlosti, uzela svoju slobodu i krenula naprijed.
Brak Koji Je Počeo Kao Ljubavna Priča
„Udala sam se prije tri godine. Govore da je prva godina braka najteža, ali meni je bila najljepša. Počeli smo od nule, s vjerom u ljubav i zajedničku budućnost. Kada smo napokon sve izgradili – dom, sigurnost, planove – sve se počelo raspadati.
Počeo je da me zanemaruje. Njegova pažnja bila je posvećena igricama, dok su sve obaveze – posao, kućanski poslovi, računi, kuhanje i čišćenje – bili samo na meni. Isprva sam mislila da je to normalno, da brak tako funkcioniše.“
Zaboravljena u Svakom Važnom Trenutku
„Došla je druga godišnjica braka. Poklon nisam dobila. On jeste, ali to nije bilo važno. Godišnjica nije samo datum, to je dan kada slavimo ljubav. Ipak, ostala sam bez ičega.
Onda je došao Bajram. Ispratila sam ga na bajram-namaz i čekala s kafom i baklavama. Ni tada nije bilo bajramluka.
Došao je 8. mart, Dan žena. Opet – ništa.
Počeli su moji napadi panike, njegova ravnodušnost i ignorisanje, dok je njegova majka umanjivala svaki moj trud. Ja sam tonula, a dno se nije nazirao.“
Odlazak – Posljednja Odluka
„U junu sam otišla. Nisam mogla više.
Zamišljala sam brak kao sigurno mjesto, ali to nije bilo to. Kako ostati s nekim ko me ne vidi?
Otišla sam sa suzama i gorčinom, ali i sa sviješću da ću se jednog dana ponovo pronaći.“
Kada Je Bilo Kasno, Tada Je Shvatio
„Nakon mog odlaska, shvatio je da mu nedostajem. Tada me je tražio. Počeo je da plače, da moli da se vratim. Ali nisam mogla.
A onda, saznala sam da već ima nekoga. Na njegov rođendan, pronašla sam ga s njom. Pravdao se da su samo prijatelji. Čestitala sam mu rođendan i otišla.
Posljednji pokušaj pomirenja došao je 10. februara, na dan razvoda. Petnaest minuta prije ročišta poslao mi je poruku:
➡️ „Preklinjem te, nemoj da se razvodimo.“
Ali u sudnici sam rekla ono što sam odavno osjećala: „Želim razvod.““
Sloboda Kao Najveći Poklon
„Danas mi se javlja i traži da mu vratim stvari. Stvari koje smo zajedno birali, za dom koji je trebao biti naš.
Poklonio mi je dva poklona, nakon skoro dvije godine zaborava. Gledala sam ih. Nisam osjetila ništa.
Samo olakšanje.
Olakšanje jer sada znam šta želim. Možda ću jednom biti žena koja će biti voljena, poštovana i cijenjena. Ali ne s njim.
Kako se vratiti u krevet u kojem je već bila druga žena?
Kako se vratiti u dom koji više nije moj?
