“BIO SAM SA 300 ŽENA” Halid Muslimović oduvek je važio za velikog zavodnika, ali svojim piznanjem sve je iznenadio: Otkrio imena poznatih dama

Pjevač Halid Muslimović objavio je autobiografiju pod nazivom “Mene je učilo vrijeme”, u kojoj govori o muzičkoj karijeri dugoj više od četiri decenije, ali i o privatnom životu. Među temama su ljubavne avanture, brakovi i odnos s ćerkom Enom.

Knjiga, kako se navodi, nije samo zbirka anegdota sa muzičke scene. Muslimović u njoj opisuje i uspjehe, i borbe s kojima se susretao, ali i lične tragedije i kontroverze koje su obilježile njegov put.

“BIO SAM SA 300 ŽENA” Halid Muslimović oduvek je važio za velikog zavodnika, ali svojim piznanjem sve je iznenadio: Otkrio imena poznatih dama
Izvor: izvorno.info

Ljubavne avanture i “Amidži šou”

Pjevač se u knjizi osvrće na brojne ljubavne veze, koje su, prema njegovim riječima, nosile i strast i tugu. O tome je govorio i u emisiji “Amidži šou”, gdje je podijelio detalje o svojim vezama.

Tom prilikom je priznao da je u svakom gradu imao svoje obožavateljice. Njegova izjava da je “u svakom gradu čekala poneka” ostala je jedna od istaknutijih s gostovanja.

Muslimović je godinama važio za velikog zavodnika, a ovi navodi dodatno govore o popularnosti koju je uživao na prostoru bivše Jugoslavije.

Odnos s ćerkom Enom

Jedna od najosjetljivijih tema u knjizi jeste odnos s ćerkom Enom, obilježen nesuglasicama. Muslimović opisuje kako je saznao za sumnje u njeno očinstvo.

“Uskoro ću od tetke svoje druge supruge saznati da dete verovatno nije moje”, piše Halid.

Time govori i o svom braku i razdvajanju od Enine majke. Navodi da su ga ta saznanja primorala da preispita porodične vrijednosti i odnose.

DNK test i zabrana viđanja

Želja da dođe do istine dovela ga je do ideje o DNK testiranju, kojim bi potvrdio svoje sumnje. Stvari su se zakomplikovale kada mu je Ena, nakon što je svoju majku obavijestila o njegovoj namjeri, zabranila da se viđaju.

Kako se navodi u knjizi, ta situacija dodatno otežava njegovu potragu za uspostavljanjem veze s ćerkom. Muslimović opisuje i kako ga je cijela priča emotivno iscrpljivala.

Priča pokazuje da očinstvo nije samo pitanje fizičke prisutnosti. Emocionalna veza između roditelja i djeteta, kako proizlazi iz njegovih riječi, znatno je složenija i često je opterećena nesporazumima i nedorečenostima.

Otvorenost koja izaziva pažnju

Autobiografije javnih ličnosti često izazivaju veliko interesovanje upravo zato što otkrivaju ono što publika ne vidi na bini. Muslimović je u ovom slučaju odlučio da govori o temama koje su većini ljudi bolne i neugodne.

Takva otvorenost može pokrenuti razgovor o porodičnim odnosima, o tome kako društvo gleda na očeve u situacijama sumnje i neizvjesnosti, kao i o važnosti da se o teškim iskustvima govori iskreno. Za čitaoce koji se suočavaju sa sličnim izazovima, njegova priča može biti podsticaj da postavljaju pitanja i traže odgovore, koliko god oni bili teški.

Knjiga prati i širi kontekst njegove karijere, u kojoj je narodna muzika imala središnje mjesto. Kroz sjećanja se provlači slika umjetnika koji je, osim pjesmama, ostao upamćen i emotivnom interpretacijom.

Da li će se odnos s ćerkom Enom promijeniti, u knjizi nije navedeno. Poznato je samo ono što je Muslimović opisao: sumnje, ideja o DNK testu i zabrana viđanja koja je uslijedila.

“Mene je učilo vrijeme” tako postaje i lično svjedočanstvo o tome kako se jedan od poznatih pjevača s ovih prostora nosi s ljubavnim razočaranjima, porodičnim lomovima i pitanjima na koja možda nikada neće dobiti konačan odgovor.