U svijetu umjetnosti, svaki gubitak velikog talenta ostavlja prazninu koju je teško popuniti. Smrt Igora Bojovića, uglednog dramatičara i dugogodišnjeg upravnika Pozorišta “Boško Buha”, duboko je potresla ne samo njegove kolege već i širu javnost. Posebno dirljivo reagovala je glumica Sloboda Mićalović, koja nije skrivala bol zbog gubitka bliskog prijatelja i saradnika. Njena emotivna poruka, uz fotografiju koja budi uspomene, podijeljena na društvenim mrežama, izazvala je lavinu tuge i zahvalnosti ❤️
Rođen 1969. godine u Nikšiću, Igor Bojović ostavio je za sobom bogatu karijeru i djela koja su nadživjela granice. Njegove drame — poput “Izvanjac”, “Happy End” i “Devil Gate Drive” — istraživale su dubine ljudske prirode i društvenih normi, spajajući humor i melanholiju u snažan teatar emocija. Imao je dar da kroz jednostavan dijalog prenese ono najkompleksnije – i upravo zbog toga, bio je omiljen među kritikom, ali još više među publikom.
U periodu od 2016. do 2023. Bojović je obavljao funkciju upravnika Pozorišta “Boško Buha”. Bio je to period obilježen smjelošću, inovacijama i vizijom. Njegovo pozorište bilo je mjesto gdje su se susretale generacije – gdje su se stvarale predstave za najmlađe, ali i otvarali prostori za mlade reditelje i glumce da pronađu svoj glas. Organizirao je radionice, seminare i otvarao vrata novim idejama, vjerujući da je pozorište živi organizam koji stalno mora rasti 🌱
Vijest o njegovoj smrti, nakon duge i teške 
bolesti, stigla je tiho, ali je odjeknula snažno. Sloboda Mićalović napisala je rečenicu koja je sažela ono što su mnogi osjećali:
“Nadali smo se još jednoj njegovoj rečenici, još jednom stihu, a umjesto toga ostali smo s tišinom.”
Bila je to oproštajna misao ne samo prijatelja, već cijele zajednice koja je s Igorom dijelila scenu, ideje, snove.
Njegova djela nastaviće da žive – u predstavama koje se i dalje izvode, u planiranim večerima sjećanja i u generacijama glumaca kojima je bio mentor i oslonac. Mnogi mladi umjetnici ističu koliko su ih njegovi savjeti oblikovali, ne samo kao profesionalce, već i kao ljude.
Igor Bojović nije bio samo autor. Bio je vizionar, čovjek koji je nosio svjetlost sa sobom. Njegova prisutnost unosila je energiju, a njegov humor, blagost i hrabrost inspirisali su i u najtežim trenucima. Imao je rijetku sposobnost da pokrene dijalog o važnim temama – ne moralizujući, već pozivajući publiku da osjeti, razmisli i suosjeća.
Nakon vijesti o njegovoj smrti, mnogi umjetnici spontano su se okupili. Čitali su njegove tekstove, prisjećali se zajedničkih trenutaka i pokušavali pronaći utjehu u sjećanjima. Tuga je bila duboka, ali i osjećaj zahvalnosti što su imali priliku poznavati nekoga tako izuzetnog.
“Pamtit ćemo te, Igore – po tvojim riječima, osmijehu i hrabrosti da uvijek ideš korak dalje.”
To su riječi koje najbolje opisuju nasljeđe koje je ostavio.
U vremenu kada je umjetnosti potrebna snaga, Igor je bio njen izvor. Njegove priče, ideje i vizija živjeće i dalje – u predstavama, riječima, sjećanjima… i u srcima svih koje je dotakao ✨
