U današnjem tekstu donosimo jednu naizgled jednostavnu, ali duboko potresnu priču iz beogradskog kafića – onu koja nas tjera da se zamislimo nad sopstvenim riječima, navikama i odnosima prema drugima.
U društvu kakvo je naše, upotreba „ti“ ili „vi“ nije samo jezičko pitanje. Ona je mnogo više od gramatike – to je ogledalo poštovanja, percepcije statusa i nevidljivih društvenih podjela. I dok bismo svi željeli da vjerujemo kako „ti“ znači bliskost, a „vi“ poštovanje, u svakodnevici stvari nisu tako jednostavne.
U jednoj običnoj smjeni, mladi konobar je doživio neprijatnost koja otkriva upravo te nijanse. Jedan gost ga je dozvao i ironično upitao: „Mladiću, šta si ti studirao – matematiku?“ Konobar je, bez trunke drskosti, odgovorio da je mašinski inženjer. I u toj kratkoj rečenici stala je čitava jedna stvarnost – ona u kojoj čovjek, uprkos obrazovanju, znanju i dostojanstvu, biva sveden na ulogu poslužioca, kome se obraćamo sa „ti“ kao da njegovo vrijeme, trud i identitet vrijede manje.
Ovakvi trenuci nisu rijetkost. Jezik kojim se obraćamo ljudima često razotkriva našu unutrašnju hijerarhiju. Konobarima, pekarima, šalterskim službenicima i monterima često govorimo „ti“, bez da razmislimo da su to ljudi sa porodicama, diplomama, životima. S druge strane, poštarima, apotekarima ili nastavnicima gotovo instinktivno dajemo „vi“, iako ne postoji stvarna razlika u njihovom znanju, ulozi ili važnosti.
Zanimljivo je da čak i među poslovima koji se nalaze u istoj ekonomskoj ravni, neki „zaslužuju“ formalni oblik obraćanja, dok su drugi automatski svedeni na neformalnost. Ovakva nedosljednost nije puka greška u govoru – ona otkriva duboko ukorijenjene obrasce koji rangiraju ljude prema tome šta rade, a ne ko su.
Profesor iz Kragujevca iskreno priznaje da do nedavno nije ni razmišljao o tome – automatski je mnogima govorio „ti“, jer je tako „navika“. I upravo u tim navikama leži problem. Nisu svi nepoštovanja svjesni, ali svi ga možemo prepoznati – i promijeniti.
Jezička forma, iako zvučno mala, nosi veliku težinu. Kada nekome kažemo „vi“, ne činimo to samo iz pristojnosti – već dajemo priznanje da je ta osoba vrijedna respekta, bez obzira na radno mjesto ili uniformu koju nosi. I obrnuto, kada bez razloga biramo „ti“, često podsjećamo druge na njihovu „nižu“ poziciju u nekom zamišljenom društvenom poretku.
Ova tema nas podsjeća na jednu širu, možda još važniju – brigu o drugima, ne samo kroz riječ, već i kroz djelo. Zato u nastavku teksta donosimo još jedan oblik pažnje – onaj koji se tiče zdravlja i zajedničkog prostora.
U jeku ljetnih vrućina, sve češće zaboravljamo koliko nepravilno korišćenje klima-uređaja može uticati na zdravlje. Ljekari upozoravaju da razlika između unutrašnje i spoljne temperature ne bi trebalo da bude veća od 5–7 stepeni. Idealno je da klima bude podešena između 24 i 27 stepeni, jer nagle promjene mogu uzrokovati glavobolje, srčane probleme, pa čak i išijas.
Posebno je važno redovno čišćenje filtera – ne samo zbog boljeg protoka vazduha, već i zato što zapuštene klime mogu postati leglo bakterija, alergena i plijesni. Dugotrajno sjedenje ispod direktnog mlaza hladnog vazduha, posebno kada smo znojavi, povećava rizik od ukočenja, bolova u kičmi i padova imuniteta.
Zajednička nit i ove dvije priče – o jeziku i o zdravlju – jeste odgovornost. Prema sebi, ali još više prema drugima. Bilo da biramo kako ćemo nekome reći „dobar dan“, ili da li ćemo pročistiti filter prije nego što upalimo klimu u prepunom uredu – svaki takav čin je poruka. Da poštujemo prostor u kojem živimo. I da poštujemo jedni druge.
Jer društvo u kojem se ljudi gledaju ravno u oči, u kojem konobaru kažemo „vi“, i u kojem ne ugrožavamo ničije zdravlje – nije daleka utopija. To je nešto što počinje od nas, već danas.
