Nada Topčagić, legenda muzičke scene bivše Jugoslavije, već decenijama oduševljava publiku glasom, harizmom i jedinstvenim stilom. Ipak, iza glamuroznih nastupa i estradnog sjaja krije se žena jednostavnih navika, duboko povezana s prošlošću i korijenima.
Za razliku od brojnih poznatih ličnosti koje žive u skladu s modernim trendovima luksuza, Nada je poznata po neobičnom hobiju – skupljanju starih i odbačenih predmeta sa ulica i kontejnera. U tim predmetima ona ne vidi otpad, već tragove prošlih vremena. Svaki komad namještaja, alat ili svakodnevni predmet, za nju ima priču, dušu i simboliku koju pažljivo unosi u svoj dom.
Zajedno sa suprugom Zlatkom, Nada živi skromno. Njihov život temelji se na prihodima od iznajmljivanja nekretnina koje su sticali godinama marljivog rada. Iako su oboje ostvareni, daleko su od estradne ekstravagancije. Nada i dalje sama obavlja kućne poslove, bez pomoći, jer joj samostalnost predstavlja prirodan izraz snage i karaktera.
Poseban pečat njenom svakodnevnom životu daje i praksa skupljanja drva – simbol ne samo praktičnosti, već i sjećanja na vremena kada se sve koristilo i ništa nije bacalo. Ovakav odnos prema stvarima govori mnogo o njenim vrijednostima i povezanosti s prirodom i tradicijom.
Uprkos bogatoj karijeri, Nada ne krije da, poput mnogih penzionera, osjeća finansijski pritisak. Njena penzija nije dovoljna za pokrivanje troškova, pa je prihod od stanova važan dio njihove egzistencije. Otvoreno govori o ovoj temi, svjesna da se mnogi ljudi, čak i oni s uspješnim karijerama, suočavaju s istim izazovima.
Veliku ulogu u njenom životu ima porodica. Posebno emotivan trenutak bio je povratak njene sestre iz Njemačke nakon 50 godina – povratak koji simbolizira čežnju za domom, korijenima i sigurnošću koju čovjek ne može pronaći nigdje osim u zemlji iz koje potiče.
Još jedan zanimljiv aspekt njenog života je proizvodnja domaće rakije. Voće sa planine Tare prerađuje u rakiju koju ne prodaje samo – već je i poklanja. Za Nadu, rakija nije samo piće – to je simbol gostoprimstva, tradicije i povezivanja sa ljudima. Darivanje, kako kaže, za nju ima veću vrijednost od same zarade.
Kada govori o umjetnosti, Nada ističe da uspjeh ne dolazi samo iz talenta. Pravi umjetnik mora imati duh, snagu karaktera i sposobnost da dopre do srca publike. Njene poruke mladima često prevazilaze okvire muzike – ona poziva na autentičnost, njegovanje tradicije i ponos na vlastite korijene.
Nada Topčagić ostaje primjer otpornosti, dostojanstva i jednostavnosti. Iako ju je estrada proslavila, upravo skroman život koji vodi van bine čini je još bližom i istinitijom u očima publike. Njena priča pokazuje da istinska vrijednost ne leži u materijalnom bogatstvu, već u sposobnosti da prepoznamo ljepotu u malim stvarima – u starom predmetu sa istorijom, toplini doma, ili u tišini koju donosi običan dan.