Buđenje u isto vrijeme svake noći može biti frustrirajuće iskustvo koje izaziva brojna pitanja i zabrinutost: Zašto baš ja? Da li je u pitanju stres? Ili možda nešto ozbiljnije? Istina je da ova pojava nije ni rijetka, ni neuobičajena – i svakako nije razlog za paniku. U stvari, iza ovih noćnih buđenja stoje kompleksni biološki procesi, duboko povezani s našim unutrašnjim ritmovima, hormonima i mentalnim stanjem.
Prirodni ciklusi i neurobiologija sna
Dobar i neprekidan san od suštinskog je značaja za pravilno funkcionisanje tijela i uma. Ipak, brojni ljudi širom svijeta prijavljuju nagla buđenja u sred noći – naročito između 3 i 4 sata ujutru. Prema jednoj američkoj studiji, čak 35,5% ispitanika navodi da se probudi više od tri puta sedmično.
Iako se često misli da je uzrok ovih buđenja stres ili “preopterećen um”, stručnjaci upozoravaju da je odgovor mnogo dublji.
Šta se zapravo dešava između 3 i 4 sata ujutru?
Greg Mari, ugledni stručnjak za snove i kognitivni terapeut, objašnjava da je buđenje u to doba u potpunosti razumljivo, čak i očekivano. Kako navodi, naš organizam tada prolazi kroz prirodne promjene koje pripremaju tijelo za početak dana.
“Kao kognitivni terapeut, ponekad se šalim da je jedina dobra stvar kod buđenja u 3 ujutru to što jasno pokazuje kako izgleda katastrofično razmišljanje,” piše Mari za portal The Conversation.
U tom periodu noći:
-
Tjelesna temperatura počinje da raste,
-
Melatonin (hormon sna) dostiže vrhunac,
-
Kortizol (hormon stresa) počinje da se luči kako bi nas postepeno pripremio za buđenje.
Ako ste pod stresom, nivo kortizola može porasti ranije ili biti viši nego uobičajeno, što često dovodi do naglih buđenja.
Briga, a ne rješenje
Važno je razumjeti da noćna buđenja nisu nužno znak da nešto nije u redu. Naš um prirodno ulazi i izlazi iz različitih faza sna. Tokom noći svi se budimo više puta – samo to najčešće i ne primijetimo. Problem nastaje kada stres i anksioznost produže te trenutke budnosti i učine ih svjesnim.
“U 3 ujutru problemi se čine većima jer tada nemamo pristup stvarima koje nas tokom dana umiruju – svjetlu, zvucima, interakciji s ljudima,” ističe Mari.
“U mraku noći ostajemo sami sa svojim mislima, a um tada ne traži rješenje – već stvara brigu.”
Naša sposobnost racionalnog razmišljanja oslabljena je u tim ranim satima, dok emocionalni centri mozga poput amigdale postaju aktivniji. To rezultira pojačanom anksioznošću i osjećajem bespomoćnosti.
Normalizacija iskustva i zdrav pristup
Mnogi misle da su usamljeni u ovom iskustvu, ali istina je upravo suprotna – ovakvi obrasci sna su univerzalni i duboko ukorijenjeni u ljudskoj biologiji. Buđenje u isto vrijeme noću ne mora nužno biti znak ozbiljnog poremećaja sna, već često samo odgovor tijela na promjene u hormonskoj ravnoteži, emocionalnom stanju ili životnim navikama.
Mari preporučuje da, umjesto da se borimo protiv tih buđenja, pokušamo da ih razumijemo:
-
Nemojte paničiti ako se probudite. Ustanite, udahnite duboko, popijte malo vode.
-
Izbjegavajte gledanje u ekran. Svjetlo može dodatno poremetiti ritam sna.
-
Vodite dnevnik misli. Ako vas muče brige, zapisivanje može pomoći da ih “izbacite” iz uma.
-
Vježbajte opuštanje prije spavanja. Lagano istezanje, meditacija ili slušanje umirujuće muzike mogu pomoći da se bolje pripremite za noć.
Zaključak
Buđenje u isto vrijeme svake noći nije neobična pojava, već prirodan odgovor tijela na složene neurobiološke procese i svakodnevni stres. Razumijevanje šta se dešava u našem tijelu između 3 i 4 sata ujutru može biti prvi korak ka smirenijem pristupu ovoj situaciji – i kvalitetnijem snu.
Ne morate odmah tražiti rješenja za sve probleme usred noći – jer, kako Mari kaže, “u 3 ujutru, većina problema zaista i nije rješiva.”
