Slave Mujo i Fata 50. godišnjicu braka i dogovore se da će napraviti sve kao i kad su bili mladi – srediti se i doći u 8 pred česmu na čaršiji.
Sredi se Mujo prvi i izleti iz kuće da prije spoja popije jođ jednu s jaranima u kafani, pa nakon brze rakijice stigne 5 do 8 pred česmu s buketom cvijeća.
Čeka Mujo, 8.15, Fate nema … pola devet, Fate nema … pričeka on još 15 minuta pa mu dosadi i vrati se kući.
Uleti odmah u dnevnu, a tamo…
-Fato bona, pa gdje si ti?!
Fata tužno slegne ramenima:
-Nije me mati pustila…
BONUS TEKST:
Mile je bio običan mladić iz sela, poznat po tome što je uvijek bio u nekoj ludoj situaciji. Jednog dana, nakon što je po tko zna koji put zaustavio bicikl na sredini ceste, razmišljao je o svom životu. I tako mu je palo na pamet – što ako bi jednog dana otišao na pravi izlet? Ne bilo kakav izlet, nego onaj s “velikim” sl slova – planiranje, mapa, ruksak, i možda čak i kompas!
Odluka je pala – krene on na izlet. I tako je, bez puno razmišljanja, napunio ruksak s osnovnim stvarima – vodom, sendvičem, četkom za zube i nekoliko kutija keksa koje je planirao pojesti čim stigne na odredište. Nije se ni sjetio ponijeti neki plan puta, ali mislio je, „To ću već nekako…”
Mile je krenuo, sve je bilo u redu dok nije došao do prvih problema. Naime, nije znao kako da koristi kartu. Na karti je bila označena točka “Ti si ovdje”, ali problem je bio u tome što Mile nije imao pojma gdje je on zapravo. Stao je na jednom križanju i počeo okretati kartu oko sebe, misleći da će ako okrene dovoljno puta pronaći svoj put. Naravno, nije bilo nikakvih promjena. To ga nije obeshrabrilo. I dalje je gledao kartu kao da će ona početi pričati, „Evo, Mile, ovo je pravi put!”
Nakon toga je naišao na rijeku. Mile je stajao i promatrao kako voda teče. Pokušao je doći do zaključka zašto je rijeka postojala i što bi trebalo raditi u toj situaciji. Onda je odlučio da će prijeći rijeku… bos, naravno. Nije mu palo na pamet da potraži most ili bilo koji drugi način da se preko nje prebaci. Onda je ušao u rijeku i počeo hodati. Nakon nekoliko sekundi voda mu je došla do koljena, pa do struka, pa do vrata. Na kraju je stao, shvatio da se nalazi u sredini rijeke, a da je zaboravio ostaviti ruksak na suhom. Okrenuo se i vratio se po njega, a onda shvatio da je sada puno lakše natrag plivati nego hodati.
Ispao je iz rijeke potpuno mokar, ali nije se davao obeshrabriti. S osmijehom je rekao sebi: „Ništa, to je samo dio avanture!” I nastavio dalje. Na njegovom putu sreće je čak naišao i na kravu koja je izgledala potpuno zapanjeno što je netko hodao kroz njeno dvorište. Mile ju je pozdravio, ali krava mu je uzvratila pogledom poput onog „Nemoj mi dolaziti preblizu, čovječe!”
Nekoliko sati kasnije, umoran i iscrpljen, Mile je sjeo pod drvo da odmori. Nažalost, tada se dogodila jedna od najnevjerojatnijih stvari u njegovom životu. Do njega je naišao… gusar. Da, gusar. Sa punim brodskim šeširom, sabljom i svime što ide uz to. Gusar je prišao, pogledao ga i rekao:
„Ej, čovječe, znaš li da je ovo moj teritorij?“
Mile je, naravno, mislio da mu se priviđa. „Šefe, nemojte se ljutiti, ali mi smo u centru kopna, a ne na moru…”
Gusar je samo odmahnuo glavom i rekao: „To ti je tvoja stvar, ali ako hoćeš preživjeti ovaj dan, moraš mi reći što ćeš mi dati!”
Mile je stao, gleda ga i pita: „A što bi ti htio?”
„Pa…” gusar je naglo zastao, „nešto jako jako vrijedno! Da, nešto kao… tvoji keksi!”
Mile je s olakšanjem pomislio da je barem nešto pripremio za ovu situaciju. “Okej,” rekao je, “evo, uzmi ove kekse, a onda ti obećavam da ću sljedeći put donijeti i nešto još bolje – možda čak i banane!”
Gusar je spustio sablju i počeo žvakati kekse. „Mhm, nisu loši! Možda i ti imaš nešto u sebi, mladiću.”
Mile je iskoristio ovu priliku i počeo trčati prema selu, dok je gusar, duboko zadovoljan svojim plijenom, nastavio uživati u keksićima.
Kad je konačno došao kući, umoran, pokisao, ali presretan što je preživio i ovu avanturu, Mile je rekao svom prijatelju Peri:
„Znaš šta, Peri, iako nisam siguran što sam točno naučio, bar sam shvatio da život može biti smiješan, čak i kad ti na putu stoje gusari i rijeke!”
Perica ga je pogledao i rekao: „Mile, ti si jedini čovjek kojeg znam koji može otići na izlet i vratiti se s pričom o gusaru, rijeci i zaboravljenim keksima!”
Mile je nasmijao cijelo selo. A gusar je, prema nekim pričama, još uvijek tražio banane.
