Smrt 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša, bivšeg sportiste, u zagrebačkoj Klinici za psihijatriju Sveti Ivan izazvala je snažne reakcije u javnosti. Slučaj je otvorio raspravu o postupanju prema pacijentima u psihijatrijskim ustanovama i odgovornosti medicinskog osoblja.
Nakon njegove smrti pojavila su se nova svjedočenja koja ukazuju na navodne probleme u radu ustanove. Riječ je o navodima o neprofesionalnom ponašanju i upotrebi sile, koji su potaknuli oštre kritike sistema mentalnog zdravlja.
Svjedočenje staratelja pacijenta
Među onima koji su javno progovorili je i Lea Askar, staratelj jednog od pacijenata na ovoj klinici. Askar navodi da su nasilna ponašanja medicinskog osoblja postala svakodnevna pojava.
„Ne možemo ignorisati činjenicu da su pacijenti često vezani bez opravdanog razloga, što dodatno pogoršava njihovo mentalno stanje“, objašnjava Askar.
Prema njegovim riječima, to nije samo kritika nego i poziv na hitnu reformu. Askar naglašava da je riječ o pitanju ljudskih prava i etičkih standarda.
„Pacijenti zaslužuju dostojanstven tretman“, kaže on.
Posljedice koje ostaju
Askar upozorava da mjere poput vezivanja ili izolacije ne ostavljaju samo fizičke tegobe nego i trajne emocionalne ožiljke. To je, kako ističe, posebno važno kada se govori o oporavku ljudi koji su u ustanovu došli tražeći pomoć.
Umjesto da se oporave, navodi on, mnogi pacijenti postaju žrtve dodatnog psihološkog stresa i trauma. Takvi postupci, smatra Askar, ukazuju na ozbiljan nedostatak empatije i profesionalnosti.
„Ovo je suprotnost onome što bi rehabilitacija trebala predstavljati“, dodaje Askar, naglašavajući da bi psihijatrijske ustanove trebale biti mjesta sigurnosti i podrške.
Šta se traži: nadzor, smjernice i obuka
Staratelj poručuje da je potrebna hitna reforma psihijatrijskog sistema. Kao neophodne korake navodi uvođenje neovisnih nadzornih tijela koja bi pratila rad medicinskog osoblja te izradu jasnih smjernica o tretmanu pacijenata.
Obuka zaposlenika o etičkim principima i pravima pacijenata, smatra Askar, trebala bi postati standardna praksa. Predlaže i da se u procese donošenja odluka aktivnije uključe porodice pacijenata i šira zajednica.
„Ne smijemo dopustiti da ovakvi incidenti postanu norma“, zaključuje Askar, ističući važnost transparentnosti i odgovornosti unutar zdravstvenog sistema.
Zašto je ova tema važna za pacijente i porodice
Psihijatrijske ustanove namijenjene su liječenju i zaštiti osoba u teškim zdravstvenim krizama. Upravo zato se od njih očekuje da pacijentima, u trenucima kada su najranjiviji, pruže sigurnost, a ne dodatni strah. Svako odstupanje od tog načela otvara pitanje povjerenja u cijeli sistem.
Opšte je poznato da se mjere ograničavanja slobode kretanja u medicini smatraju krajnjom mjerom, koja se primjenjuje samo kada je neophodna i uz jasan nadzor. Zbog toga stručnjaci i organizacije za zaštitu ljudskih prava često naglašavaju važnost precizno propisanih procedura i dokumentovanja svake takve intervencije.
Pitanje koje prelazi okvire jedne klinike
Slučaj Periš, kako se navodi, upozorava na potrebu humanog pristupa u zdravstvenom sistemu. Svi pacijenti, bez obzira na stanje, zaslužuju dostojanstvo i poštovanje, a pitanje zaštite najranjivijih tiče se društva u cjelini.
Od nadležnih institucija traži se da poduzmu konkretne mjere za sprečavanje sličnih tragedija. U tom procesu važnu ulogu mogu imati i nevladine organizacije koje se bave pravima pacijenata, jer mogu biti glas onih koji se često previđaju.
Naglašava se i potreba za mehanizmima koji bi omogućili da se svaka prijava o nehumanom tretmanu istraži do kraja. Time bi se, kako se ističe, osigurala pravda za žrtve i povjerenje pacijenata i njihovih porodica.
Kome se obratiti kada postoji sumnja na nepravilnosti
Porodice koje sumnjaju na neadekvatan tretman bliske osobe mogu zatražiti razgovor s ljekarom i upravom ustanove, pitati za razloge primijenjenih mjera te, u skladu sa zakonom, zatražiti uvid u dostupnu dokumentaciju. Prijave je moguće uputiti i nadležnim inspekcijama, instituciji ombudsmana ili udruženjima koja štite prava pacijenata.
Stigma kao dio problema
U raspravi se spominje i promjena percepcije mentalnog zdravlja u društvu. Smanjenje stigme, navodi se, otvorilo bi prostor za iskrene razgovore o ovim temama i olakšalo ljudima da pravovremeno potraže pomoć.
Treba napomenuti da se navodi iznose u izjavama staratelja jednog pacijenta i u javnim kritikama nakon Perišine smrti. Okolnosti same smrti i eventualne odgovornosti nisu detaljnije razjašnjene u dostupnim informacijama.
Javnost sada očekuje odgovore nadležnih institucija i jasne korake ka većoj zaštiti pacijenata u psihijatrijskim ustanovama.
