Šokantna ispovijest Srbina: “Išao sam kod njih za Bajram, pa sam ubio 272 Bošnjaka” Otkrio i ko mu je naredio ..

Pero Petrašević, bivši pripadnik paravojne jedinice „Škorpioni“, u iskazu je priznao da je tokom rata u Bosni i Hercegovini učestvovao u ubistvu 272 Bošnjaka. Pred sudom je izrazio duboko kajanje i zatražio pravednu presudu, a na kraju je osuđen na 13 godina zatvora.

Njegove riječi izazvale su veliku pažnju javnosti. Rijetko se dešava da neko iz redova vojnih i paravojnih formacija otvoreno govori o svojoj ulozi u ratnim zločinima.

Izvor: provjerene-vijesti.com

Ko su bili „Škorpioni“

„Škorpioni“ se opisuju kao paravojna formacija nastala tokom rata u Bosni i Hercegovini. Dovode se u vezu s ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti.

Prema navodima iz izvora, jedinica je bila pod komandom Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije i korištena je u najtežim operacijama, uključujući etničko čišćenje i ubistva. Poznati su po brutalnosti i napadima na civile, prije svega Bošnjake. Zločini koji im se pripisuju i danas su predmet rasprava i istraživanja, a duboko su urezani u kolektivno sjećanje.

Šokantna ispovijest Srbina: “Išao sam kod njih za Bajram, pa sam ubio 272 Bošnjaka” Otkrio i ko mu je naredio ..
Izvor: provjerene-vijesti.com

„Prodala me država, to je bol“

Petrašević u iskazu govori i o osjećaju izdaje od vlastite države. Kaže da je bio spreman dati život za zemlju, ali da ga je ta zemlja, kako navodi, prodala.

„Nekada čak i požalim što nisam poginuo. Bio sam spreman dati život za svoju zemlju, ali me ona prodala. Meci i udarci nisu bol; prodala me država, to je bol“, izjavio je Petrašević.

Njegova izjava istovremeno je priznanje krivice i vapaj vojnika koji se suočava s posljedicama onoga što je učinio. Zbog toga se ponovo postavlja pitanje kako društvo gleda na izvršioce ratnih zločina.

Šokantna ispovijest Srbina: “Išao sam kod njih za Bajram, pa sam ubio 272 Bošnjaka” Otkrio i ko mu je naredio ..
Izvor: provjerene-vijesti.com

Život prije rata

Petrašević je rođen u Sarajevu, u naselju Hrasno, gdje je odrastao u porodici uklopljenoj u lokalnu zajednicu. Otac mu je radio u Hidrogradnji, a majka je bila učiteljica.

Prije rata je, kako se navodi, često posjećivao prijatelje Bošnjake tokom Bajrama. Kontrast između tog ranijeg života i zločina koje je kasnije počinio pokazuje koliko je rat razorio lične veze i povjerenje među ljudima.

Šokantna ispovijest Srbina: “Išao sam kod njih za Bajram, pa sam ubio 272 Bošnjaka” Otkrio i ko mu je naredio ..
Izvor: provjerene-vijesti.com

O odnosu države prema pripadnicima jedinice rekao je i ovo:

„Služba je oprala ruke od nas, a država Srbija nas je pustila niz vodu“, rekao je Petrašević.

Optužbe na račun nadređenih

U intervjuu je iznio teške optužbe na račun svojih nadređenih. Tvrdi da su jedinicu „Škorpioni“ koristili za lične ciljeve, uključujući pljačku i sticanje imovine.

Šokantna ispovijest Srbina: “Išao sam kod njih za Bajram, pa sam ubio 272 Bošnjaka” Otkrio i ko mu je naredio ..
Izvor: provjerene-vijesti.com

„Proglasili su nas paravojnom formacijom, optužili da smo išli u pljačkaški rat“, istakao je.

Te riječi otvaraju pitanje odgovornosti unutar vojnog lanca komandovanja. Petrašević sugeriše da su se mnogi pripadnici jedinice osjećali kao žrtve sistema koji ih je iskoristio, što dodatno otežava suočavanje s prošlošću.

Snimci zločina: pet minuta nasuprot 160

Jedan od značajnijih dijelova njegovog iskaza odnosi se na snimke zločina koje je jedinica snimila. Petrašević kaže da je javnosti dostupan samo kratak video od pet minuta, dok cijeli materijal traje 160 minuta.

Šokantna ispovijest Srbina: “Išao sam kod njih za Bajram, pa sam ubio 272 Bošnjaka” Otkrio i ko mu je naredio ..
Izvor: provjerene-vijesti.com

„To je prava istina“, rekao je.

Time sugeriše da su mnoge informacije ostale skrivene od javnosti. Način na koji se ratni snimci tumače i koriste, kao i transparentnost u postratnom društvu, i dalje su važna tema za istraživače i novinare.

Šire pitanje pravde i pomirenja

Slučaj Pere Petraševića ponovo otvara raspravu o odgovornosti za ratne zločine, pravdi i pomirenju. Njegovo priznanje može se posmatrati kao rijetka prilika za suočavanje s prošlošću, ali i kao podsjetnik na opasnosti nacionalizma, mržnje i rata.

Proces pomirenja, kako se ističe u izvoru, ne može biti završen bez uključivanja svih aktera: žrtava, društva i pravosudnih institucija. Njihov je zadatak da rade na prevenciji budućih sukoba i izgradnji povjerenja među narodima u regionu.

Za žrtve i njihove porodice, priznanja ove vrste imaju poseban značaj, jer se istina o počinjenim zločinima često godinama traži. Upravo zato su javni iskazi, sudski postupci i dostupnost cjelokupne dokumentacije važni za društva koja se i dalje suočavaju s posljedicama rata.