Pero Petrašević, bivši pripadnik paravojne jedinice “Škorpioni”, priznao je da je tokom rata u Bosni i Hercegovini učestvovao u ubistvu 272 Bošnjaka. Pred sudom je izrazio duboko kajanje i zatražio pravednu presudu, a u intervjuu je iznio i teške optužbe na račun svojih nadređenih.
Njegovo priznanje izazvalo je šok u javnosti i brojne polemike. U regionu je rijetko da neko iz redova vojnih i paravojnih formacija otvoreno prizna vlastita djela, pa ovaj slučaj ponovo otvara pitanja o odgovornosti, pravdi i suočavanju s prošlošću.
Izvor: izvorno.info
Ko su bili “Škorpioni”
“Škorpioni” su formirani tokom rata kao paravojna formacija koja se često povezivala sa zločinima protiv čovječnosti i ratnim zločinima. Prema navodima iz izvora, jedinica je bila pod komandom Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije i korištena je za najteže operacije, uključujući etničko čišćenje i ubistva.
Opisuju se kao jedinica poznata po brutalnosti i napadima na civile, posebno na Bošnjake. Zločini koje su počinili i danas su predmet rasprava i istraživanja, a ostavili su dubok trag u kolektivnoj svijesti naroda.
“Prodala me država, to je bol”
Petrašević je u svom iskazu govorio i o vlastitim unutrašnjim previranjima. Kazao je da ga muči osjećaj izdaje od strane države za koju je, kako tvrdi, bio spreman dati život.
“Nekada čak i požalim što nisam poginuo. Bio sam spreman dati život za svoju zemlju, ali me ona prodala. Meci i udarci nisu bol; prodala me država, to je bol,”
izjavio je Petrašević. Ta izjava je, s jedne strane, priznanje krivice, a s druge, ispovijest čovjeka koji se suočava s moralnim posljedicama svojih djela.
Odrastao u Sarajevu, na Bajram išao kod prijatelja
Petrašević je rođen u Sarajevu, u naselju Hrasno, gdje je odrastao u porodici koja je bila uklopljena u lokalnu zajednicu. Otac mu je radio u Hidrogradnji, a majka je bila učiteljica.
Prije rata je, kako se navodi, posjećivao prijatelje Bošnjake za vrijeme Bajrama. Upravo taj kontrast između ranijeg života i kasnijih zločina jedan je od najpotresnijih dijelova njegove priče.
O položaju vojnika nakon rata govorio je i ovako: “Služba je oprala ruke od nas, a država Srbija nas je pustila niz vodu,” aludirajući na osjećaj napuštenosti i prebacivanje odgovornosti na pojedince.
Optužbe na račun nadređenih
U intervjuu je Petrašević naveo da su njegovi nadređeni jedinicu koristili za lične ciljeve, uključujući pljačku i sticanje imovine. Pritom je istakao:
“Proglasili su nas paravojnom formacijom, optužili da smo išli u pljačkaški rat,”
Njegove riječi otvaraju pitanje odgovornosti unutar vojnog lanca komandovanja. Petrašević, prema izvoru, nije imenovao konkretne osobe u dijelu koji se odnosi na ovu tvrdnju, a njegovi navodi sami po sebi ne umanjuju težinu zločina koje je priznao.
Snimak od pet minuta i cijeli materijal od 160 minuta
Petrašević je govorio i o snimcima zločina koje je jedinica snimila. Prema njegovim riječima, javnosti je dostupan samo kratak video od pet minuta, dok cijeli materijal traje 160 minuta.
“To je prava istina,”
rekao je, sugerišući da su mnoge informacije ostale skrivene od javnosti. Ta tvrdnja otvara pitanja o transparentnosti i o tome kako se ratni snimci prikazuju i tumače u postratnom društvu.
Presuda i pitanje pomirenja
Petrašević je osuđen na 13 godina zatvora. Njegovo priznanje i izraženo kajanje, kako se navodi, mogu poslužiti kao upozorenje budućim generacijama o opasnostima nacionalizma, mržnje i rata.
Slučajevi poput ovog podsjećaju da suočavanje s prošlošću ne može biti završeno bez istine, pravde i uključivanja svih aktera: žrtava, društva i pravosudnih institucija. Za porodice žrtava, svako priznanje i svaka otkrivena činjenica o zločinima imaju poseban značaj, jer istina ostaje preduvjet za povjerenje i izgradnju boljeg okruženja u regionu.
