Penzioneri u Srbiji, uprkos povećanju penzija od 14,8% u januaru 2025. godine, i dalje se suočavaju s teškim finansijskim prilikama. Prosječna penzija sada iznosi oko 45.775 dinara, ali visoki troškovi života, skupi lijekovi i zdravstvene potrebe većini starijih građana ostavljaju vrlo malo prostora.
Povećanje je trebalo donijeti olakšanje, no svakodnevica penzionera govori drugačije. Osnovne namirnice, režije i lijekovi poskupljuju, pa su mnogi primorani da pažljivo biraju na šta će potrošiti novac.
Troškovi rastu brže od penzija
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, troškovi života u Srbiji porasli su od 2021. godine za više od 20%. Penzije su u istom periodu rasle daleko sporije, zbog čega je mnogo starijih osoba dospjelo u nezavidan položaj.
Posljedica je da dio penzionera mora birati između osnovnih potreba, pa čak i između hrane i lijekova. To, kako se navodi, ozbiljno narušava kvalitet njihovog života i otvara pitanje da li je povećanje penzija dovoljno da pokrije stvarne potrebe.
Zdravlje kao najveći teret
Prelazak iz radnog odnosa u penziju za mnoge znači snažan pad prihoda, dok se zdravstvene potrebe s godinama obično povećavaju. Lijekovi, pregledi, terapije i pomagala predstavljaju značajan izdatak, a istraživanja, prema izvoru, pokazuju da se gotovo 50% penzija troši na zdravstvene usluge.
Dodatni problem su hronične bolesti koje zahtijevaju stalnu terapiju. Takvim pacijentima svaki propušteni lijek ili preskočen pregled može donijeti ozbiljne posljedice.
Prema izvještajima portala „Kurir“, upravo su zdravstveni troškovi najveći izazov za starije osobe. Ograničenja na recept, visoke participacije i nedostupnost pojedinih lijekova kod penzionera stvaraju osjećaj bespomoćnosti.
Situacija je posebno teška u ruralnim sredinama, gdje je pristup zdravstvenim uslugama često otežan. Još su ranjiviji stariji ljudi koji žive sami, bez porodične podrške, jer nemaju nikoga ko bi im pomogao u teškim trenucima.
Pravni aspekti i reforme
Na visinu penzija utječu i pravni propisi. Nedavno usvojen Zakon o rehabilitaciji osoba koje su nepravedno gubile svoja prava omogućava tim građanima novčane naknade i dodatni staž za period proveden pod kaznama.
Zakon koristi relativno malom broju ljudi, ali je, prema izvoru, važan korak ka ispravljanju nepravdi iz prošlosti. Za neke penzionere može donijeti i veći penzioni iznos, a time i veću finansijsku stabilnost.
Ipak, veliki broj penzionera i dalje živi na rubu siromaštva. Mnogi pažljivo planiraju svaki dinar i odriču se onoga što im je nekad bilo uobičajeno: izleta, kupovine nove odjeće, pa čak i odlaska u zdravstvene ustanove.
Šta stručnjaci poručuju
Problem nije samo ekonomski, već i društveni. Stručnjaci ističu da starije generacije čuvaju kolektivno znanje i iskustvo te da zaslužuju više poštovanja i sigurnosti.
Prema njihovoj ocjeni, sistem mora ponuditi dugoročnu podršku. To podrazumijeva pristupačnije lijekove, više gerontoloških centara, efikasnije zdravstvene usluge i povoljnije socijalne programe.
Važni su i programi koji bi penzionere uključili u društvene aktivnosti. Time bi se smanjila usamljenost i poboljšalo njihovo emocionalno stanje.
Šta to znači za građane
Prosječna penzija je samo prosjek, a stvarni iznos za pojedinca zavisi od njegovog radnog staža i visine primanja na kojima je bio prijavljen. Svako povećanje donosi olakšanje, ali ono se brzo troši ako cijene hrane, režija i lijekova nastave rasti.
Bez dodatnih mjera, ističe se u izvoru, povećanje penzija ostaje kratkotrajno olakšanje, a ne stvarno rješenje. Da bi penzija bila prava nagrada za cijeli radni vijek, potreban je sistem koji starijim osobama omogućava da žive dostojanstveno i imaju podršku onda kada im je najpotrebnija.