Emir Džanković preminuo je nakon teške saobraćajne nesreće koja se dogodila u blizini Kraljeva. Vijest o njegovoj smrti potresla je porodicu, prijatelje i kolege, a posebno one koji su ga poznavali kao vedru i srdačnu osobu.
Prema dostupnim informacijama, na cesti su u trenutku nesreće vladali loši vremenski uslovi. Mokar kolovoz i smanjena vidljivost doprinijeli su komplikacijama u saobraćaju. Medicinsko osoblje reagovalo je brzo i Emira hitno prevezlo u bolnicu, ali mu, nažalost, nije bilo spasa.
Ono što je počelo kao običan dan završilo se tragedijom koja je promijenila živote mnogih. Vijest se vrlo brzo proširila zajednicom, a brojni su se s tugom prisjećali trenutaka provedenih s njim.
Čovjek kojeg su svi voljeli
Emir Džanković bio je vozač kamiona, ali, kako kažu oni koji su ga poznavali, bio je mnogo više od toga. Opisuju ga kao čovjeka velikog srca, koji je uvijek bio spreman pomoći drugima. Posebno ističu njegovu nesebičnost, osmijeh i sposobnost da pažljivo sasluša sagovornika.
„Nije trebalo mnogo da ga zavolite, njegova dobrota bila je zarazna.“
Tako ga opisuju prijatelji. Kažu i da su u svakom razgovoru s njim osjećali podršku i razumijevanje, što je, kako naglašavaju, rijetka osobina.
Njegova težnja da pomaže drugima, navode, vidjela se u svemu što je radio. Učestvovao je kao volonter u lokalnim humanitarnim akcijama, a prijateljima je bio oslonac u teškim trenucima.
Emotivan oproštaj
Na oproštaju od Emira bol je izrazio i njegov rođak Semir Džanković, poznati pjevač. Njegove riječi odjeknule su među prisutnima i podsjetile koliko je Emir značio svima koji su ga voljeli.
Ceremonija je bila ispunjena suzama, ali i sjećanjima na čovjeka koji je u živote drugih unosio radost. Prisutni su se prisjećali zajedničkih trenutaka i njegove pozitivne energije.
Porodica Džanković dobila je veliku podršku komšija i prijatelja. Mnogi su dolazili s hranom i riječima utjehe, a često je dovoljno bilo samo to što su bili uz njih. U ovakvim trenucima riječi rijetko mogu da pomognu, pa bliskost drugih ljudi postaje važan oslonac.
Stručnjaci koji se bave podrškom ožalošćenima često ističu da su upravo male, jednostavne geste ono što najviše znači: kratka posjeta, topao obrok, spremnost da se sasluša. Takva podrška pomaže da se bol podijeli i da se postepeno pronađe snaga za dalje.
Podsjetnik na oprez u saobraćaju
Nesreća kod Kraljeva ponovo otvara pitanje sigurnosti u saobraćaju. Mokar kolovoz i slaba vidljivost ozbiljan su izazov za svakog vozača, bez obzira na iskustvo. U takvim uslovima posebno je važno prilagoditi brzinu, održavati sigurnosnu udaljenost i biti maksimalno koncentrisan.
Poznato je da se na mokroj podlozi znatno produžava zaustavni put, jer gume slabije prianjaju uz asfalt. Kod teretnih vozila taj je efekat izraženiji zbog mase vozila i tereta. Zato vozači u kišnim uslovima trebaju ranije početi kočiti i izbjegavati nagle manevre.
Među osnovnim savjetima za vožnju po kiši i slabijoj vidljivosti su:
- smanjiti brzinu i povećati razmak u odnosu na vozilo ispred,
- upaliti odgovarajuća svjetla kako bi vozilo bilo vidljivo drugima,
- provjeriti stanje guma i brisača prije polaska,
- praviti pauze na dužim relacijama kako bi se izbjegao umor.
Stručnjaci već godinama savjetuju i redovno održavanje vozila, izbjegavanje vožnje pod uticajem alkohola i dosljedno poštovanje saobraćajnih pravila. Ta pravila ne postoje radi formalnosti, nego da bi se sačuvali životi vozača, putnika i drugih učesnika u saobraćaju.
Sjećanje koje ostaje
Okupljanje zajednice nakon gubitka nije samo izraz tuge. To je i način da se život preminule osobe sačuva kroz sjećanja, molitve i zajedničke trenutke. Porodica i prijatelji Emira će, kako se navodi, pamtiti kroz razgovore i uspomene koje su ostale iza njega.
Takvi susreti vremenom postaju rituali koji pomažu da se bol lakše podnese, a sjećanje na voljenu osobu ostane živo.
U vremenu u kojem se često naglašavaju veliki uspjesi, Emir Džanković ostavio je trag svakodnevnom dobrotom i ljudskošću. Za porodicu i prijatelje ostat će mlad čovjek koji je znao biti prisutan i na kojeg se moglo osloniti.
Njegova smrt podsjeća koliko je život nepredvidiv i koliko je važno posvetiti pažnju onima koje volimo.
