Pitanje budućnosti Republike Srpske ponovo je izazvalo pažnju javnosti nakon objavljivanja informacija o međunarodnim lobističkim aktivnostima koje su se provodile u ime vlasti ovog entiteta. U izvještaju koji je kanadska lobistička kompanija Dickens & Madson predala američkom Ministarstvu pravde navode se kontakti s predstavnicima Izraela i Saudijske Arabije, kao i nastojanja da se u inostranstvu osigura politička podrška ciljevima rukovodstva RS-a. Posebno je zanimljiv dio dokumenta koji se odnosi na mogućnost prenošenja ovog pitanja pred američku administraciju. Ipak, važno je razlikovati ono što je navedeno u lobističkom izvještaju od zvanično potvrđenih stavova stranih država.
Ko stoji iza lobističkih aktivnosti?
Prema objavljenim informacijama, riječ je o kompaniji Dickens & Madson, koju predvodi Ari Ben Menashe, bivši izraelski obavještajac koji se bavi međunarodnim političkim savjetovanjem i lobiranjem.
Kompanija je, prema dokumentu dostavljenom američkim institucijama, pružala savjetodavne usluge vlastima Republike Srpske i zastupala njihove interese pred različitim institucijama u inostranstvu.
U izvještaju se navodi da su aktivnosti bile usmjerene na jačanje političke pozicije RS-a i pridobijanje međunarodne podrške njenim ciljevima, uključujući nezavisnost od Bosne i Hercegovine.
Takve aktivnosti dio su šireg nastojanja političkih predstavnika da svoje stavove predstave stranim vladama i utjecajnim međunarodnim akterima.
U izvještaju se spominju Izrael i Saudijska Arabija
Jedan od najzanimljivijih dijelova dokumenta odnosi se na kontakte s uredima saudijskog prijestolonasljednika i predsjednika Izraela.
Prema navodima lobističke kompanije, ostvareno je više kontakata tokom kojih se razgovaralo o političkim ciljevima Republike Srpske i mogućnostima osiguravanja podrške u međunarodnim krugovima.
U izvještaju se navodi i mogućnost da predstavnici ovih država pitanje odnosa prema RS-u naknadno otvore pred američkom vladom.
Međutim, iz dostupnih informacija nije moguće zaključiti da su Izrael ili Saudijska Arabija zvanično podržali nezavisnost Republike Srpske. Navodi o njihovom interesu i mogućim diplomatskim koracima potiču iz izvještaja same lobističke kompanije, a ne iz potvrđenih saopćenja tih država.
Upravo je ta razlika ključna za razumijevanje cijelog slučaja.
Šta je bio cilj lobiranja?
Prema dokumentu, kompanija nije bila angažirana samo za savjetovanje već je obavljala i aktivnosti predstavljanja interesa Republike Srpske pred stranim institucijama.
U takve aktivnosti spadaju organiziranje sastanaka, uspostavljanje kontakata s političkim zvaničnicima i komunikacija kojom se pokušavaju pridobiti podrška i razumijevanje za određene političke ciljeve.
U ovom slučaju, prema navodima izvještaja, cilj je bio jačanje međunarodne pozicije RS-a i stvaranje povoljnijih političkih okolnosti za ostvarivanje nezavisnosti.
Raniji medijski izvještaji također su ukazivali na ugovor vlasti Republike Srpske s ovom lobističkom kompanijom. Objavljeni podaci zbog toga otvaraju pitanja o obimu angažmana, njegovoj cijeni i konkretnim rezultatima.
Ipak, bez potpunog uvida u ugovornu dokumentaciju i potvrde svih uključenih strana nije moguće pouzdano utvrditi kakvi su sve dogovori postignuti niti koliko je lobiranje bilo uspješno.
Može li lobiranje promijeniti status Republike Srpske?
Status Republike Srpske određen je ustavnim poretkom Bosne i Hercegovine i Dejtonskim mirovnim sporazumom. Međunarodni politički kontakti sami po sebi ne mijenjaju ustavni položaj entiteta niti predstavljaju pravni osnov za jednostrano otcjepljenje.
Svaka promjena ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine morala bi se razmatrati kroz odgovarajuće ustavne procedure.
Zbog toga se informacije o lobističkim aktivnostima ne mogu tumačiti kao dokaz da je odluka o otcjepljenju donesena ili da postoji međunarodni dogovor kojim bi se takav potez podržao.
Ono što dokument pokazuje jeste da su se, prema navodima kompanije, provodile aktivnosti usmjerene na predstavljanje političkih ciljeva Republike Srpske u inostranstvu.
Reakcije i pitanja koja ostaju otvorena
Za sada nema dovoljno javno dostupnih informacija da bi se moglo zaključiti kakve su konkretne rezultate donijeli kontakti s predstavnicima Izraela i Saudijske Arabije. Također, nema potvrde da su zvaničnici tih država prihvatili prijedloge koji se odnose na nezavisnost RS-a.
Ostaje otvoreno i pitanje kakav bi stav američke administracije zauzela prema eventualnim prijedlozima koji bi joj bili predstavljeni kroz ove kontakte.
Dokument je, međutim, ponovo skrenuo pažnju na međunarodne aktivnosti povezane s političkom budućnošću Republike Srpske i na način na koji se pokušava osigurati podrška za ciljeve njenog rukovodstva.
Za Bosnu i Hercegovinu ovo pitanje ima poseban značaj zbog dugogodišnjih političkih sporova o nadležnostima institucija, ustavnom uređenju i budućnosti države. Zbog toga će posebnu pažnju privlačiti eventualne nove informacije o sadržaju ugovora, rezultatima lobiranja i stavovima država koje se spominju u izvještaju.