Ova Beograđanka učinila je neverovatnu stvar za Gadafija: Zbog toga joj je njegova žena pružila nezamisliv luksuz i danas je poštuje

Muamer el Gadafi je Nadu Sekulić volio kao najrođeniju. Nije to bila diplomatska fraza niti protokolarna bliskost – libijski vođa ju je zvao „ćerkom Libije“, a ona mu je ostala odana i nakon njegove smrti. Zato Nada i njen suprug Đuro svake godine, na godišnjicu njegovog stradanja, objavljuju čitulju u beogradskim novinama, čuvajući uspomenu na čovjeka kog pamti drugačije od većine svijeta. 🕊️

Medicinska sestra iz Beograda u srcu Libije
Nada Sekulić, medicinska sestra po profesiji, godinama je bila dio najužeg medicinskog tima Muamera el Gadafija. Radila je u bolnici „Ajda“ u Tripoliju, gdje su se liječili isključivo on, njegova porodica i porodice najbližih saradnika. Kako kaže, povjerenje koje joj je ukazano bilo je ogromno i bezuslovno.

Kako je sve počelo
Nakon porodičnih gubitaka, Nada 1985. godine odlazi u Libiju preko Zavoda za tehničku saradnju. Prvobitno je raspoređena u Bengazi, ali već nakon dva mjeseca stiže neočekivani poziv – da postane dio Gadafijevog ličnog medicinskog tima. Strah i trema bili su prirodni, ali odluka je već bila donesena.

Prvi susret koji je sve promijenio
U vojnom kampu, usred noći, upoznaje pukovnika. On joj prilazi s osmijehom, pruža ruku i predstavlja se. Taj jednostavan gest razbio je svu napetost. Nada je imala osjećaj da razgovara s nekim bliskim, gotovo porodičnim. Već tada je znala da je pred njom velika životna prekretnica.

Godine povjerenja i poštovanja
Brzo je postala osoba od najvećeg povjerenja – ne samo za Gadafija, već i za njegovu suprugu Safiju i djecu. Nikada nije imala problem ni nesporazum. Posebno pamti trenutak kada su joj, nakon smrti majke, organizovali hitan povratak u Jugoslaviju. Po povratku u Libiju, Gadafi ju je lično dočekao da izjavi saučešće – dok su drugi svjetski lideri čekali red za prijem.

„Ćerka Libije“
Njihov posljednji susret desio se 1989. u Beogradu, tokom Samita nesvrstanih. Čim je sletio, Gadafi je zatražio da Nada dođe sa suprugom. Tada joj je rekao rečenicu koju nikada nije zaboravila: „Nada je ćerka Libije.“ 💛

Ostala uz njega kada su drugi odlazili
Tokom američkog bombardovanja Libije 1986. godine, mnogi su napustili zemlju. Nada je ostala još godinu i po, uz libijskog vođu i njegov narod. Za tu odanost odlikovana je Zlatnom medaljom zasluga za narod, prvog stepena.

Demanti i lično svjedočanstvo
Godinama kasnije, kada su mediji širili najteže optužbe o Gadafiju, Nada je javno govorila da su to, po njenom iskustvu, grube izmišljotine. Za nju je on ostao veliki državnik i, prije svega, čovjek koji je brinuo o svom narodu.

Sjećanje koje ne blijedi
Za Nadu Sekulić, Muamer el Gadafi nije istorijska figura već dio lične priče. Priče o povjerenju, poštovanju i ljudskosti, koja se ne briše promjenom režima niti protokom vremena. ✨